Priča za decu
Niko ne zna kako je seme, iz koga je niklo Najlepše Drvo Na Svetu, dospelo na Sunčani Proplanak. Da li ga je doneo vetar ili ispustila neka ptica u letu? Svi pamte da je padalo sa velike visine i iz sveg glasa zapomagalo "RAZBIĆU SEEE..."
Čula ga je cela Šuma koja je rasla oko Proplanka i svako drvo u Šumi se naježilo od užasa.
Čule su ga i ptice, veverice i zečevi, i požurile na Propalnak da ga pronađu i pojedu.
Čule su ga i Trave na Proplanku pa su hitro isplele svoje vlati da ga prihvate u naručje i brzo
Nikad nisam razumela tekst pesme Jolene od Dolly Parton. Nisam ga razumela jer nikako nisam mogla da shvatim zašto bi bilo koja žena pričala sa tom drugom ženom koja flertuje besramno sa njenim čovekom. Čovek koji je u stalnoj vezi (ili u braku). Problem je on a ne ta druga žena. On, jer on dozvoljava da druge žene flertuju sa njim. Pričaj sa njim. Ako razume tvoj bol, shvatiće. Ako ne, niko ti ne može pomoći da sačuvaš tu vezu.
Nisam volela ovu pesmu nikad, baš zvog teksta.
Evo ga tekst od Dolly Parton verzije (ona moli tu ženu da se mane njenog muškarca):
Poštovani čitaoci bloga, ova priča će biti zaključana za komentare. S razlogom. Sve moje priče su lični doživljaji ili doživljaji bliskih mi ljudi, s malo preterivanjai da bi bile zanimljivije. Cilj im je da podele iskustvo, zabave ili zamisle čitaoce. Ne treba mi ni uputstvo za život, ni naknadna pamet. Eto, neka ih ovde, možda neko u njima prepozna i ponešto dobro.
One prve noći su me prebacili na krevet kao džak. Došla sestra, uključila infuziju, prekrila me nekim ogromnim plavim čaršafom i otišla. Ležim na leđima, pokušavam
Volim kuće. Odrasla sam u jednoj švapskoj, na lakat. Tri sobe do ulice, veliki hodnik, još jedna kobojagi dnevna, mali hodnik za kuhinju i lom nekih pomoćnih prostorija. Kažem kobojagi, jer se u njoj sedi samo leti, kad dođu neki baš otmeni gosti. Uglavnom se okupljamo u kuhinji i vrebamo mesto na kauču. Zimi nema ništa slađe nego tu zadremati, dok smederevac pucketa i nešto se krčka. Ma, bre, ne smeta mi ni čangrljanje sudova, ni lupanje vratima, ni smeh, ni TV. Samo me nervira kad neko šapuće, jer se naprežem da čujem.
Iz kuće se preko terase izlazi u dugačko dvorište,
Cekala sam je dugo, dugo, dugo. Moje prvo i jedino radovanje, ljubav, srce srca moga, oko i zenica oka moga, prvi otkucaj i prvo javljanje. Sve sam cekala, svaki dan da se desi. I desilo se.
Pred odlazak na Hilandar, jedan nas prijatelj me je pitao sta da mi donese i ja sam trazila Bogorodicu. Znala sam da kada mi udje Majcica da ce sa njom doci moje radovanje i radovala sam joj se. Cekala je i u ljubavi docekala.
Jos uvek me sa zida gleda da li pazim na njen dar i pazim je.
Marija. Tako smo je nazvali. Zajedno smo rasle i rastemo. Zajedno
28. decembra 2022 godine bila je odrzana Konferencija na temu “Institucionalni odgovor na femicid u Republici Srbiji”u organizaciji Ženske parlamentarne mreže i Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova.