Vozio sam auto vec tri godine, bez dozvole, i Juliju, nesto krace, uz njenu dozvolu.
I pricao sam joj da jedva cekam jul, jer ce joj svakog dana biti imendan, pa mogu da joj cestitam.
Ona se slatko smejala i govorila da voli da joj cestitam, ali svaki dan, ali svaki dan...
I onda nam je sudbina skrojila drugo odelo.
Roditelji retko imaju sluha za dosaptavanja svoje dece a okolnosti skoro nikad.
Nju su odvukli na planinarenje, na osvajanje neke Transverzale, penjanje na Triglav i skupljanje pecata u planinarskoj knjizici a trebalo je da ja svoju tugu zbog rastanka utapam u Egejskom moru, nedovoljno dubokom za takvu namenu, verujte mi.
U medjuvremenu, da ne bih ogrezao u saobracajnom kriminalu, morao sam da polozim vozacki ispit.
Direktnim uticajem gospoda Boga pripao sam, kao ucenik, Jovici S., sveze pustenom iz Neuropsihijatrijske bolnice, al` malo prerano, cini mi se sad...onda to nisam primecivao, valjda ni ja nisam bio bolji od njega.
"`oces da naucis da vozis il` da polozis ispit?" pitao me je.
"Da polozim", kazem, "vec znam da vozim, imamo zakazan hotel u Atini za 4. juli, ako me otac bude vozio moracemo da krenemo nazad cim stignemo, imam zakazan sudar sa devojkom za 25. jul uvece, izostanak ne dolazi u obzir pa makar se zemlja tresla", meljem kao da ja treba da idem tamo odakle su njega pustili.
"OK", kaze on sa upadljivim engleskim naglaskom ( naucio engleski kao sofer u Ambasadi, podmetnuli ga Nasi da pazi sta se radi tamo, bio kurir u ratu kod Koce Popovica, tamo lepo radio al` ga stigli nervi iz rata pa sad radi k`o instruktor voznje, kad nije u bolnici, ima jos svasta da isprica, al` to na sledecem casu) "a sad, lepo, blago meni, smesta zaboravi sve sto si do sada znao inace nikad neces da polozis".
Tada, na prvom casu, isterao me je pravo u gradski saobracaj (protivno proceduri, naravno, sta se strecas, sad ne vozis na divlje, ako se sad strecas, sta ces da radis u Atini, za nedelju dana) i tako, posle 16 moto-casova, ostale sam mu poklonio, odem na polaganje ispred kafane "Skoplje" (sada "Stara Hercegovina") i polozim za pet minuta. Nije da se hvalim nego, tako je bilo..
Za sada sve ide po planu, sutra cu da odem po dozvolu, ujutro, pa u AMS po medjunarodnu dozvolu, za to vreme svi spakovani, majka, otac , tetka, teca, sestrica od 5 godina, na rodjenju 5800 gr, nastavila da raste tim tempom,...uuups, a prtljag, a ja, u "Ficu"??? Tako, stric iz Jagodine (onda iz Svetozareva) mora da dodje da pokupi visak prtljaga i putnika pa cemo da se prepakujemo u Jagodini i pokupimo strinu i brata (8 godina, al` srecom na strinu, nije na nasu sortu, pa mu ne treba sediste ipo), dok su se oni popakovali ja stizem sa vescu da dozvolu mogu da dobijem tek u 3 popodne. Nije vazno, nek idu oni, nek se lepo prepakuju i odmore u Svetozarevu a ja cu da uzmem dozvolu pa cu na bus, idu tim pravcem svaki cas, tamo sam u 6, sednem za volan i jurim, bas fino da se vozi nocu, manja vrucina. Pravi genijalci su oni koji imaju resenje za svaku situaciju, i kad prvobitni plan ne funkcionise, prestrojavanje u hodu, takoreci.
A kako da se prestrojis u hodu ako dozvolu dobijas u 3 u SUP-u a AMS, za Internacionalnu, radi samo do 3? I, zasto Grci, jedini u Evropi, traze, uz nasu, i internacionalnu dozvolu?
Prestrojis se tako sto te Vlasta Pop, pajtos sa prefa, poznat po polascima iz podvale i licitazom do sansa, bez jedne boje, sve u nadi da je u talonu kec koji mu treba, da, da , Taj Vlasta, najavi ortaku iz AMS, pa odes kod tog ortaka i obecas mu flasu "Metaxe" kad se vratis, i das mu soma love za pivo dok te ceka, da produzi radno vreme za koji minut, pa odjuris u SUP u 15 do 3 gde te besno pitaju sto nisi dos`o ranije, svi podigli dozvole pre dva, je l` ti prvi put da polazes, jeste, hvala, taksijem u AMS, onog ortaka nema, otisao iza coska da popije ono pivo, pio covek do 3 i 15. Uhhh...
Taksi, autobus, Svetozarevo...pola osam...
...a tamo,
Stric imao komsiju, dusa od coveka, kad je cuo da putujemo CAK u Grcku, ubedio oca mi i strica da treba da provere paljenje na kolima, kad je lose podeseno paljenje, auto ne radi dobro, puno trosi, zna on, radio u "Zastavi" pre nego sto se doselio u Svetozarevo, zna da organizuje stvari pa rasturio oba auta istovremeno, zazor platinske dugmadi mora da bude od 0,47-0,53mm, sipa podatke, impresionira publiku, sad cemo to, gde je "spijun", ma bio je tu juce...nije vazno, poklopac niske "Morave" ima tacno 0,50mm, moj otac ne pusi, stic nesto sto nije "Morava", najbliza trafika na kilometar, oba automobila u rasutom stanju. Stric odjuri do trafike, donese "Moravu", iscepaju onaj poklopac od tacno 0,50mm i...
...i sta, poceo sam da se smejem, eto, od muke, ne znam, ili od osecanja da ja tu vise nista ne mogu da uradim, ili da stvar vise ne moze da bude gora...djavola ne moze, jer "majstor"...koji, bre, majstor, vozio Direktora sektora za nesto u Zastavi...nije mogao da upali ni jedan auto, do 11! Prezupcio bregastu, kasnije sam to naucio, posle se milosrdni Bog ukljucio u operaciju pa su automobili, ipak krenuli ka izvoristu evropske civilizacije negde posle ponoci, prepuni besnih zena, umornih muzeva i kmezave, pospane dece, a o prtljagu da i ne govorimo.
Necu da pricam dalje o samom putesestviju, osim po automobilima koji su se vukli po putu k`o sipljivi konji, troseci dvaput vise goriva nego sto je trebalo, prokuvavajuci na svakih 100 kilometara, u secanju mi je ostao i trenutak kad sam, oko 9, a mi tek prosli kroz Skoplje, na jednoj pumpi na kojoj smo trazili benzin, prvi put cuo, od pumpadzije koji je lezeci u hladovini pio pivo, najcuveniji slogan ONE drzave:
"Ala volem ovaj rezim, plata ide a ja lezim!"
Na kraju smo, ipak, stigli u Atinu, malo zakasnili ali bolje ikad...
I tamo smo se lepo proveli, kupio sam najnovije ploce Suprimsa, Lesley Gore, Ronnetes, bicu kralj jer to u Beogradu jos niko nije cuo, i stalno navijao da podjemo kuci malo ranije, da ne zakasnim da uhvatim maker malo "cestitanja" imendana (ako se jos secate pocetka ove price), 25. jula, uvece.
Nateram ekspediciju da krenemo malo ranije, nekako osvanemo u Solunu 24. ujutro, dobro, ima vremena, imamo jos nesto sitnisa drahmi i lepta, sta cemo sa tim u Jugoslaviji, ujede nas guja i pustimo tetku da izadje iz auta da kupi neku Ness kafu, ona se razidje po radnjama, i cenjka se, i cenjka, a to je tamo moglo a ovde joj falilo, pa se zena izgubila i psihicki i geografski, nije mogla da nadje gde smo je cekali, i tako letnji dan do podne ( i rano popodne). Nekako se prikupimo i predjemo granicu, hvalatiboze nema vise skretanja, pravo do Skoplja, dan vec pri kraju, svi popadali, ko da ih natera da se voze dalje, pravo u najbolji hotel, "Evropa", samo da se dokopam kupatila, sutra cemo rano, stizem do uvece.
Ujutro pocinje okupljanje vojske, Lazareve kletve u stalnoj upotrebi, ovaj gladan, ovom se piski, jedva krenemo u 10, ja vec na ivici nervnog sloma, dam gas i ...krrrk...tras..puce djunta( gumeni zglob za poluosovinu, u to doba "Ficina" slaba tacka), koji, pogadjate, ne moze da se nadje nigde u Skoplju.
Mozda moze, kod nekog majstora, negde, ali ne pre 3, dok se on ne vrati od negde...Savet staraca tvrdi da nema svrhe da krecemo za Beograd, ne stizemo do ponoci, ako i tada, vec je skoro 5, da se, lepo vratimo u hotel "Evropa", valjda nisu izdali sobe, sve je to lepo i razumno al` se ja zainatio, ili idemo iz ovih stopa ili, oni nek idu u "Evropu" ja sedam na voz...potpun ludak nerazumni, voz ne moze da stigne do jutra. Vide svi da imaju posla sa ludakom i pristanu, sta ce. Mahnemo "Evropi", i Skoplju i na sever.
Put na sever je trajao samo do Niske banje, kad se geopoliticka situacija okrenula u njihovu korist, mi spavamo ovde a ti `vataj voz, ako mislis da stignes juce, jer dan je vec bio gotov. Dobro, al` cu ujutro da vas dignem u 5, inatim se nemocno i osvetnicki, i razidjemo se po sobama a ja ujutro ustao pre 5 i zavrzio jutarnju toaletu u 5 i 15 i krenuo da ih budim a sve mi se cini da mi nesto igra pod nogama, il` sam umoran il` sam besan, evo ga opet, blagi drhtaj, al` bas ga osecam. Nije vazno, samo da se ne razvlace opet do 9, pokupim ih nekako do pola osam, izadjemo i vidimo da se svet skupio pa slusa tranzistore, kakva li je to vazna emisija u ovo doba, napregnem usi i cujem...
...snazan zemljotres, jacine 11...skale..pogodio je ...jutros u 5 i 17...Skoplje...veliki broj poginulih i ranjenih...ogromna materijalna steta...srusena zeleznicka stanica...najvise zrtava u hotelu "Evropa"...pomoc stize...