U zlo doba ujutro, kad sav pošten svet već radi, komšinica mi prilegla na zvono: "Komšija, brzo, pauk se sprema da vam odnese kola"!
Mamuran i obnevideo oblačim jaknu na posteljinu i slećem dole.
Vekovni neprijatelj stvarno ispred ulaza. Zlo se, međutim, nije nadnelo nad moje čedo, već na susedno, koje je blokiralo prilaz pešačkoj stazi. Fluorescentno zeleni pub zapisuje.
- 'Brojutro. Jel nosite sve u ovom redu?
- Nosimo samo ono što je u prekršaju.
- Jel ovo moje u prekršaju?
- Jeste.
- Kakvom?
- Komunalnom. Stali ste na zelenu površinu.
- Nisam. Zelena površina je na mestu levo i desnoo od mog. Tu gde ja stojim, između dva drveta, na tlu su kocka i beton.
- Stvarno? A čemu služi kocka, šta mislite?
- Ne razumem pitanje.
- Dobro... Stali ste na pešačku stazu.
- Nisam. Pešačka staza na tom delu pravi krivinu i ja sam joj "ušao" u stomak. Nisam stao na stazu. Da sam stao levo ili desno, tu bih stvarno stajao na stazi.
- Dobro, ali zadnji deo vam malo viri na kolovoz.
- Pa?
- Pa može neko da vas udari.
- Pa?
- ...
- Pazite, vrlo sam pazio gde ostavljam auto. Nije na zelenom, nije na stazi, ima više od metar i po prostora do ograde, čak ni na ulici nije zabranjeno parkiranje...
- Dobro, dobro... Slušajte, ja nisam ni mislio da vam odnesem auto.
- Stvarno? Fino. Hvala. Nego, vidim da majstori ovde popravljaju ulicu, pa rekoh da vas nisu zvali da je očistite...
- Ne, nisu još, ali može i to da se dogodi. Bolje prebacite auto ovde.
- Tu? Prekoputa? Na trotoar?
- Da.
- Pa odatle ste me odneli pre mesec dana.
- (nervozna zbun-stanka) Ne, neću vas ja odneti. Stanite slobodno.
Slučaj se završio tako što sam ipak prebacio auto na udaljenije, nesumljivo dozvoljeno mesto.
(...)
Da se nisam pojavio dole, sigurno bi mi odnelo auto. Pošto slučajno jesam, bio sam u poziciji da branim i odbranim svoj stav (pošto sam prethodno veče stvarno dobro merkao gde stajem, ljuljuškao se napred-nazad da ne nagazim na stazu, obišao auto pre nego što sam ga ostavio...).
Da su me odneli, procedura bi bila sledeća - baje na rampi dvorišta u koje donose plen nisu ovlašćene niti žele da slušaju vašu tužnu priču. Auto ostaje kod njih dok ne platite kaznu i "uslugu" Parking servisa. Ako odlučite da se ćerate sa njima, plaćate i ležarinu. (Jeste, jeste, imate pravo žalbe, lično ili online preko sajta im, ali i u tom slučaju odluku o tome da li ste u pravu opet donose ljudi Parking servisa ili attachovani im policajci - isti oni koji vam uzimaju pare ako niste u pravu).
O činjenici da nemate auto i da vam razbijaju dan, da ne pričam.
Ovakav poredak stvari smrdi do neba. Kako jedna komunalna, gradska služba po svom ćefu, ili ćefu prisutnog policajca, može da vam oduzme važan komad imovine i spreči vas da je koristite? Po kom ustavnom načelu neko ima pravo da vam odnese auto, pa neka je u 100 puta u prekršaju? Za prekršaj se plaća kazna ili se ide na sud (koji se zove sudom zato što imaš pravo na odbranu), čak i u zatvor, ali privremeno oduzimanje imovine...!?!?
Logično bi bilo da smeju da nose samo ako ugrožavaš opštu bezbednost, tj ostaviš auto na sred glavnog gradskog trga ili na sred auto-puta, pa blokiraš grad ili neko može da pogine zbog tebe.
S druge strane, isti ovaj ja koji ovde kuka - aplaudira paucima koji nose seljobere koji se parkiraju "na livadi" i koji mi blok u kome živim pretvaraju u blatnjav i izgažen krajolik koji me podseća na predratnu Prištinu. Mrzim kad stave dva točkića, ono, malo, 30cm na travicu (iako to uopšte nije neophodno), pa se kad padne kiša tu napravi kaljuga. Zašto? Zato, da ne viri.
O džiberima koji moraju da se uvezu tik do svog odredišta (ne daj bože da se stane 100-200 metara dalje) pa se parkiraju skroz na travu, da ne pričam.
Pauci u mom kraju rade neprestano. To, međutim, ne menja mnogo tragičnu situaciju izazvanu objektivnim nedostatkom mesta (poznati privatni preduzetnik preuredio je jedno skladište u mom bloku u privatni univerzitet i time okupirao praking-prostor predviđen za stanare okolnih zgrada), ali i razmaženošću privatnih studenata kojima ne pada na pamet da svoje fancy automobile ostave, na primer, sa druge strane ulice (debele, fakat, dva puta po tri trake plus travica između - ej, bre, treba to prepešačiti!)
Ona prva priča sa neukim policajcem koji bi mi odneo auto nikako nije u redu. Međutim, ako bilo ko pokrene ozbiljnu akciju i postavi pitanje prava Parking servisa da nosi koga hoće i papreno naplaćuje usluge (mnogo su skuplje nego kazna, što je poprilično nelogično), da li će to značiti da će svako moći da se parkira gde želi, da će nam ostavljati automobile u liftovima i da će se sudovi za prekršaje baviti samo neodgovornim vozačima?
Žao mi je što se gradske vlasti još nisu setile da se bace malo na edukaciju. Tipa "Ne parkiraj na travu" ili "Ne blokiraj pešacima trotoar" ili nešto slično. Pendrek radi posao, ali samo ako ga prati i edukacija. Opet - moje iskustvo govori da, kada upecaš lika koji upravo ostavlja auto na nekom nepodobnom mestu i skreneš mu pažnju - reakcija najčešće bude pozitivna. Još ako sugestiju potkrepiš sa "odavde nosi pauk", dobiješ "E, fala" i promptno premeštanje kola.
Šta mislite, kako bi vlasti trebalo da se ponašaju? Kakva su iskustva po civilizaciji?