Već u subotu Pink je bio spreman da o tome izveštava. Odustao je.
U ponedeljak je odustao i B92. Urednik „Borbe" trebalo je da bude gost jutarnjeg programa ove televizije. Gostovanje otkazano.
Kuriru je rečeno da je državni interes da se o aferi ne piše. Samo Fonet i Press, za sve ovo vreme, objavili su vest o aferi koju je otkrila „Borba". I, kao u stara dobra vremena, prilog je imala Radio Slobodna Evropa. Bravo za novinarsku scenu Srbije.
A zašto se sve to dogodilo? Zašto su mediji učestvovali u zataškavanju? U ovom slučaju to je pitanje koje nema odgovor, nego za sobom povlači druga pitanja, pre svega ona o funkcionisanju ove države i njenih institucija.
Najpre - da li postoji praksa u razvijenim demokratijama da neki od najvažnijih ljudi u jednoj državi kontrolišu istovremeno i marketinški prostor te države? Da li postoji praksa da zarad svojih, partijskih ili kobojagi „predsednikovih" interesa zloupotrebljavaju medije sa kojima rade, a uz to i klijente čijim novcem manipulišu i ucenjuju te medije?
Da li je iko, igde, naneo sopstvenom predsedniku toliko štetu kao što su poslednjih četiri pet dana Tadiću naneli njegovi savetnici i mediji koje su obradili?
Zato što je svima jasno koliko su vremena, službenika, službi, predsednikovih, a ne svojih, kredita, morali da potroše da se u Srbiji ne bi pričalo o aferi lobista. I šta će biti, ne za koju godinu kada neka druga vlast bude počela da istražuje ovaj slučaj, nego već sutra kada ovoj državi bude preko potreban kredibilitet ovako suludo proćerdan zbog nečijih sitnih interesa?
Jer sasvim je sigurno da ovakve afere nikada ne mogu da prođu do kraja neopaženo. „Borbi" se ovih dana javlja silesija dobronamernih, od običnih građana do stranih diplomata, koji se iskreno zgražavaju i nad celim slučajem i posebno nad načinom na koji srpska medijska scena pokušava da bude ućutkana.
A istim tim građanima, i istim tim predstavncima stranih zemalja, sutra predsednik Srbije treba da kaže nešto važno i oni u to treba da mu poveruju. Hoće li, posle ovakve laži, izrečene na njegov račun, i posle ovakvog pritiska da se laž zataška, počinjenog opet na njegov račun?
Pri tom, njegova odgovornost za ovaj slučaj nije mala. To su sve njegovi, kako se sami potpisuju po novinama „najbliži saradnici". On ih je postavio i on ih tolereše. Isto kao što nije mala odgovornost ni samih novinara. Za cenzuru u sopstvenim glavama, za lični zakon o informisanju, sami su krivi. Naročito što, tokom devedesetih, na slične stvari nisu pristajali. Ni po koju cenu.
A kada je reč o „Borbi", ona će nastaviti da istražuje i ovaj i sve druge slučajeve. To joj je posao. Bar još mesec dana. A onda će, kako su najbliži saradnici najavili, da nas ugase.
Nema veze, pričaće i pisaće neko drugi. Totalni muk, čak ni u Srbiji, nikada neće zavladati.