Sretnem neki dan u hodniku mlađanu komšinicu, friško udatu, lepo se zdravimo i tek će ona meni:
- Jao, komšinice, moram da vam kažem da smo bili na Hvaru! Nisam mogla ni da zamislim...- bla...bla... truć...truć...Odslušam sve uredno i zateknem se gde izlanuh:
- Lepo, lepo...samo izvini u žurbi sam, porazgovaraćemo, pozdravi svoje! - i trkom se sjurih niz basamake da muž večito ne čeka...dok sam iznova i iznova ponavljala u sebi "nemoj da mi tu filoSofiraš o Hvaru!...i namah se setih svoje baka Zagorke...i njene mantre o filoSofiranju...
Leto, davno leto...upekla zvezda nad Banatom, sve pršti od toplote! Prašina vrela pa debela, a dan dug, tegli se ko dobrovoljni prilog. Mi se klinci s našim psom Bundašom, s guščićima i pačićima kaljužamo u jendeku punom tople kišnice. Musavi od prvih kupina, iščekujemo stričeve sa njive, pa da baka vadi bostan iz bunara. Posle krofni i paradajz čorbe, zna se.
I svi onako kaljavi stalno izmišljamo nove igre. Ja nezadovoljna što se moji predlozi ne prihvataju, valjda jer sam najmlađa, pa stalno nešto zanovetam. Te bih da se topamo(od komadeške masnog blata se napravi pogača s udubljenjem, pa se tresne o stazu pred kućom, sva se kuća tom prilikom naravno isprlja), te bih da se bombamo(gađamo s najlon kesicama punim vode) il' da bar pravimo maskenbal!
Na to naša baka dovikne:
- ‘Oš ti biti čestita, il' ću te sad...! - pa pokaže šakom šta, i doda svojim komšikama na klupi pred kućom - ...ovo dete furtom nešto filoSofira! To joj sve od one majčine strane... - pa zaćutii prkrstivši ruke na prsima uz uzdah.
Ja se umusim, ne znam šta ta strašna reč filoSofirati znači, a ne bih da rizikujem, velika ona bakina šaka.
Ista reč se ponavljala i kad sam pala sa slame u pokušaju da letim uz pomoć čaršava pa uganula nogu, dok sam visila s oraJa, na koji su me braća namamila čuvenom rečenicom kukavice ženska, pa kad sam propala kroz led u jamure na kraju sela...i još bezbroj mojih pogibeljnih igara uvek je nadletala ta strašna bakina rečenica:
- Ovo dete furtom nešto filoSofira!? Sve je to od one strane...dograbiću je jednom...! - i maše moja baka svojom paorskom šakom...dok polako nestaje u finoj banatskoj prašini...ili ja nevidim dobro od suza (od te iste prašine, verujte mi!)
O onoj drugoj strani, baki sa Hvara, nekom ću drugom prilikom...filoSofirati!