Zaista zbunjujući podaci, piše Politika:
...
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Mladi-Beogradjani-zadovoljni-svojim-zivotom.lt.html
Podatak da je 82 odsto mladih Beograđana zadovoljno svojim životom, kako proizlazi iz najnovijeg Cesidovog istraživanja, posebno je obradovao sve koji se bave omladinskim pitanjima u gradu i republici.
Šta se dogodilo da dođe do preokreta i da li to ukazuje da su konačno, u najmanju ruku, zaustavljene negativne tendencije poslednjih godina i decenija? Da li je slika toliko ružičasta, pa ubedljiva većina mladih, srećna i zadovoljna kvalitetom svog života, sazreva i stupa na veliku životnu pozornicu?
O ovim pitanjima ipak nema saglasnosti među sagovornicima „Politike”. Psiholozi, stručnjaci za pitanja mladih, ističu da nema mesta preteranom optimizmu.
Državni sekretar Ministarstva omladine i sporta Ivana Kovačević kaže da su podaci ohrabrujući, ali ne i iznenađujući za ovo ministarstvo:
– Mlađe osobe pokazuju veće zadovoljstvo kvalitetom svog života. Ukoliko ovo uporedimo s rezultatima nedavnog istraživanja koje je Cesid za nas radio na nivou cele Srbije, kada se ukupno 61 odsto mladih izjasnilo da su zadovoljni svojim životom, videćemo da su i tada mladi Beograda pokazali veći stepen zadovoljstva.
Poslednje istraživanje, iz juna, koje je takođe Cesid za nas radio, pokazalo je da se za više od 10 odsto povećao broj mladih koji ne žele da napuste svoje mesto življenja.
Naša sagovornica ipak priznaje da je i dalje veliki broj mladih koji žele da pređu u takve centre, kao što su Beograd, Niš i Novi Sad. Kada im to pođe za rukom, onda su i zadovoljniji svojim životom.
Psiholog Žarko Trebješanin, stručnjak za dečju i psihologiju mladih, upozorava da svaki podatak mora da se prihvati kritički:
– Ako 82 odsto kaže da je zadovoljno, to onda podleže interpretaciji. To može da znači da su mladi toliko već oguglali na sve ovo što se dešava u zemlji, pa misle da i ne može da im bude bolje. To je kao kada je čovek stalno neuspešan, pa onda on spusti kriterijum, izgubi uverenje da može da bude bolje.
Drugo, kada se pogleda taj uzorak mladih, vidi se da su mnogo zadovoljniji oni koji su veoma mladi, do 19 godina. Oni žive u dobu kada su prilično bezbrižni, kada nemaju ozbiljne probleme, kada neko drugi brine o njima, kada su zdravi...
Da li zaista ima razloga za zadovoljstvo preko četiri petine mladih Beograđana njihovim životima, pitamo profesora Trebješanina?
Moguće je i da se njihov stav odnosi na njih same, prosto su zadovoljni sobom, po sistemu: baš me briga.
Trebješaninov kolega po struci, psiholog Bora Kuzmanović, i sam je dubinski proučavao podatke koji se tiču životnih ciljeva i vrednosti mladih ljudi:
– Prema onome što sam video i što odranije znam, sumnjam da li je to pravi uzorak koji su oni izabrali. Recimo, kaže se da 85 odsto mladih komunicira preko Interneta, što podrazumeva da toliki broj mladih ima kompjutere. Nisam siguran da je tako. Izgleda mi, stoga, da je uzorak malo „ukrivljen” prema onim bolje stojećim.
Isto tako, nije u skladu s ranijim saznanjima podatak da je više od polovine mladih posetilo zemlje EU jer znamo da veliki broj njih nikada nije ni bio u inostranstvu, a kamoli u EU.
Bora Kuzmanović je uveren da dobijeni podaci ne odgovaraju realnoj slici:
– Meni se čini, mada ne tvrdim da su oni to namerno uradili, da je ova slika mladih u Beogradu malo „retuširana”. Kao, oni ne osećaju probleme i žive u nekakvoj nirvani. Ovi podaci mi ne deluju ubedljivo. Pretpostavljam da je to plod neke greške u istraživanju.
Trebješanin još upozorava da su istraživanja i dobijeni podaci uvek samo povod za nova istraživanja:
– Ovi rezultati nam ne daju samo odgovore, već i niz pitanja. Ja bih pitao i dalje: a čime ste vi to zadovoljni, da li je to na ličnom planu, na planu druženja, stanja u društvu, šta je za vas sreća, šta je za vas dobar kvalitet života?
Malo je bizarno da mladi kao glavni problem ističu lošu saobraćajnu infrastrukturu, a ne, recimo, narkomaniju, siromaštvo i takve stvari, a da su im na drugom i trećem mestu javni prevoz i ekološki problemi! Meni to stvarno deluje groteskno. Ispada da živimo u nekoj idealnoj zemlji, gde je mladima najveći problem loš saobraćaj. A tak na četvrtom mestu je nezaposlenost, nedostatak posla, što mislim da je mlade veoma bitno ...
Koliko mladih bi danas želelo da napusti zemlju? Marko Stojanović kaže:
– Većina mladih u Srbiji, kada bi imala mogućnost izbora, i danas bi birala da napusti zemlju. Pre svega, to su oni koji su zainteresovani za obrazovanje, ali i oni koji žele da zasnuju porodicu ili da prave karijeru.
Nizak stepen aktivizma kod mladih oličen je u podatku da je tek oko polovine njih spremno da se uključi u rešavanje društvenih problema, podseća Trebješanin:
– Na primer, crkva, verske organizacije, nevladine i društvene organizacije, kućni savet, u sve to je uključeno tek jedan odsto mladih. Dakle, potpuno su na margini. Svega 12 odsto ih je uključeno u sportske i rekreativne organizacije, gde su i najaktivniji. Najmanje 70, pa čak do 96 odsto mladih, nije nigde ni uključeno.
Moguće je da su se mladi uverili da ne mogu da menjaju stvari, da su shvatili da im drugi kroje sudbinu i da oni ne mogu ništa da izmene.
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/SHto-mladji-to-zadovoljniji.lt.html
***
Zaista ne znam šta da mislim o ovim rezultatima. Najradije bih se radovao što bar mladi ljudi polako izlaze iz ovog večitog sivila i opšte depresije koja vlada već dve decenije. Ja moram da priznam da mladi definitivno danas žive mnogo, mnogo bolje nego moja generacija sredinom i krajem devedesetih. Iako je posle petog oktobra bilo nekog poleta jasno je da ni početkom novog veka nije bilo baš najsjajnije živeti u Srbiji. Mnoge stvari su sada mladima u perspektivi, kao na primer bezvizni režim, a dosta toga mladi imaju već sada - kao na primer mnogo više novca na raspolaganju, više mogućnosti za zaposlenje, koncerte stranih muzičara, festivale, brzi internet,
Sa druge strane, biti zadovoljan postojećim stanjem je za mladog čoveka nedopustivo, ma gde on živeo. Mislim da je aktivizam mladih i njihova zainteresovanost za politiku i pojave oko nas jako bitna i tu je jako bitno podstaći mlade na angažman. Ako se društvo ne pobrine za to uvek će im na raspolaganju biti ekstremisti. Kao što vidimo organizacije kao što su Obraz, Dveri, 1389 i slične se svakodnevno nude mladima da ih prime pod svoje okrilje, sa druge strane imamo prilično aktivne anarhističke organizacije koje ovog vikenda imaju svoj skup u Zrenjaninu. Tamo će valjda učiti kako se prave Molotovljevi kokteli... :-) O srpskim navijačima da i ne govorima. Mladi nam se veoma slabo bave sportom, ali kada treba divljati na utakmicama onda su redovni. Dakle bitan je angažman mladih, ali taj angažman ipak valja usmeravati.
Mladi su, kao što otrcana fraza govori, budućnost Srbije. Ali iako se fraza već izlizala, na mlade se u Srbiji još uvek ne obraća previše pažnje. Trenutno su nam mladi zadovoljni. Da li da se radujemo ili da placemo?!
Da li je mladost izgubljena na mlade?
(Youth is truly wasted on the young.
Nepoznati autor )