Kada presečemo startnu liniju prve trke Svetskog prvenstva u jedrenju u olimpijskoj klasi Zvezda (Star) vrućina će da bude nepodnošljiva. Srpski tim će 16. januara da se suoči sa elitom svetskog olimpijskog jedrenja. Ono što je počelo pričom u leto 2009. godine sada je realnost. Znamo da će da boli, da će da bude brutalno vruće i teško. Ipak, mislim da nema boljeg mesta na svetu za mene u ovom trenutku.
Neki za jedrenje kažu da je to kao kada stojiš obučen pod hladnim tušem i cepaš novčanice od 100 dolara. To je baš tako izgledalo kada nam je na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u oktobru pukla sajla na jarbolu, pa smo propustili tri trke i izgubili bilo kakvu šansu za osvajanje medalje. Sajla košta nekoliko stotina evra, troškovi putovanja, transporta broda - nakupio se tu priličnan broj pocepanih novčanica ako za ovu metaforu podrazumevate da označava izgubljenu investiciju.
Ostali, među kojima smo moj prijatelj Bane i ja, nekih 300 jedrilicara u Srbiji i stotine hiljada širom sveta smatraju da vreme koje provedemo petljajući se oko konopčića, vezica, belih dakronskih, kevlarskih, karbonskih tkanina za jedra i uopšte oko jedrilica na kopnu i u vodi vredi više nego sve drugo što se može kupiti za novac. Jer jedrenje može da se kupi za pare, za razliku od nekih drugih lepih stvari i pojava u životu.
Petljanje oko konopaca i čamaca je lep i skup način da se ubije vreme, a nama sredovečnim muskarcima nije do ubijanja vremena, kojega imamo sve manje. Pored profesionalne karijere (Bane je jedriličarski trener, a ja lekar) nama je potrebna strast, ljubav. Nešto što uzdiže, uzbuđuje, podiže puls, o čemu sanjamo i zbog čega se budimo u znoju. Tako smo Bane i ja odlučili da, umesto da jurimo sojke i rasturamo naše brakove i prelepe porodice, krenemo u pohod na vrh sveta u nama najdražoj od sporednih stvari na svetu.
I evo nas u Riu! Neću da vas zamaram otrcanim frazama o sambi, fudbalu, Kopakabani [Copacabana] i karnevalu. Za nas, Rio je grad sa najvećim jedriličarskim klubom koji smo ikada videli u životu. Ovaj grad sa okeana izgleda kao jedriličarski san, sa dugačkim plažama na kojima, sa takve daljine, kao mravi sićušni ljudi skaču, surfaju i igraju fudbal, dok, sa visine Korkovada [Corcovado], statua Hrista Spasitelja
(http://en.wikipedia.org/wiki/Christ_the_Redeemer_%28statue%29 ) već godinama gleda jedriličarske regate. Za nas Rio de Žaneiro je grad gde se, od 16. do 22. januara, odrzava Svetsko prvenstvo u jedrenju (www.starworlds2010.com) u najstarijoj i najzahtevnijoj olimpijskoj klasi: Zvezda – Star (www.starclass.org).
Jedrenje ima mnogo klasa i tipova jedrilica koje se jedre na svim nivoima: od početnika i dece, do velikih i skupih prekookeanskih brodova i Američkog Kupa. Olimpijske jedriličarske klase (njih 10 - www.sailing.org/classes/index.php) su svet za sebe. Tu se, zbog prestižnosti olimpijske titule i, naravno, medijske pokrivenosti, okupljaju najbolji i najplaćeniji profesionalni jedriličari, a proizvođači jedrilica, sportski i industrijski lobisti se svake 4 godine bore da njihov model čamca uđe ili ostane na olimpijskim igrama. Suština je da su sve jedrilice u jednoj klasi iste (monotip) tako da odlučuje znanje, veština, snaga i izdrzljivost jedrilicara.
Zvezda je jedrilica u kojoj jedre najbolji jedrilicari sveta kada osvoje sve moguće svetske, kontinentalne i olimpijske titule u drugim, manjim oilimpijskim klasama. Ova najstarija olimpijska klasa (Zvezda je konstruisana 1911. godine) sa svojim kompleksnim sistemima podešavanja oblika jedara i savijenosti tankog i lomljivog jarbola predstavlja krajnji tehnički i sportski izazov. Na Svetskom prvenstvu u Rio de Žaneiru takmiči se ukupno 81 posada od čega je 15 svetskih i/ili olimpijskih prvaka , a više od pola nalazi se u samom vrhu svetskog jedrenja. Ovo je ujedno i najskuplja olimpijska klasa koja se održala na olimpijskim igrama sve ove godine zahvaljujući snažnom lobiju kraljeva, prinčeva i bogatih industrijalaca koji jedre ove prelepe i elegantne brodove.
Postavlja se pitanje šta mi trazimo u takvom društvu kada se uzme u obzir da se niko nikada iz Srbije nije plasirao u prve dve trećine (!) u nekoj olimpijskoj jediličarskoj klasi i da su naše finansijske mogućnosti, najblaže rečeno, veoma ograničene u poređenju sa zahtevima ove, najskuplje medju olimpijskim klasama? Po našem skromnom proračunu, za medalju na svetskom prvenstvu ili olimpijskim igrama u klasi Zvezda potrebno je oko 300,000€ po olimpijskom ciklusu. Samo brod sa potrebnim jarbolima, jedrima, prikolicom i ostalom opremom kosta oko 60,000€.
Živeći u Australiji jedno vreme naučio sam da taj narod najvise ceni čoveka koji pokuša da uradi ono što voli i do čega mu je stalo, iskreno i od srca. “I’ll have a go!” Pokušaćemo i daćemo sve od sebe u tom pokušaju, od srca i iskreno. Iako smo počeli da se pripremamo tek u avgustu (nakupili smo samo 50 časova jedrenja na moru i nekih 250 časova u teretani), naša kampanja je već pozitivno uticala na našu okolinu, porodice i prijatelje. Nekoliko naših prijatelja je prestalo da puši, neki su počeli da se bave fizičkom aktivnošću, a nadamo se da će i ostali jedriličari iz Srbije, iako nemaju more, početi da ciljaju visoko. Ako smo to postigli mi smo već pobedili.
Podrška koju dobijamo od naših porodica i prijatelja širom sveta je velika. Ako se ulogujete na našu facebook grupu - http://www.facebook.com/home.php?#/pages/Belgrade-Serbia/Branislav-Erac-and-Ozren-Tosic-Star-Class-Sailing-Team/240941374394 videćete koliko su pozitivne reakcije – već imamo više fanova od svetskih i olimpijskih prvaka.
Pored našeg matičnog kluba JK Gemax i Đorđa Antelja koji nam je platio karte za Rio, imamo i bezrezervnu podršku jedriličarskog kluba “Jadro” iz Kopra, gde se trudimo da treniramo što više. Odatle je i naš trener David Antončič koji nam je pozajmio svoj brod.
Veslački klub Crvena Zvezda nam je ustupio teretanu da u njoj treniramo - broj onih koji nam pomažu stalno se uvećava. Valjda se svima sviđa naša namera, ili su zatečeni idejom o dva sredovečna muškarca sa porodičnim i profesionalnim obavezama koji nošeni ljubavlju i strašću za jedrima i vetrom pokušavaju da se popnu na vrh sveta.
Postoji još neko bez koga ne bi mogli - ovo možda ni naše supruge ne mogu baš potpuno da svare u ovom trenutku. Zove se Marikota [Maricota], sredovečna dama iz Rio de Žaneira. Platili smo da bi mogli da jašemo na njenim elegantnim bokovima. Bila je malo zapostavljena dok nismo došli nas dvojica, pa joj treba pažnje kako bi se probudila. Ima slavnu prošlost, bila je treća na Olimpijskim igrama u Sidneju, nadamo se da je nećemo razočarati i da ćemo je podsetiti, barem malo, na njenu staru slavu.