Izborni Sabor SPC izabrao je na današnjem zasedanju 45. patrijarha SPC. Novi patrijarh je, mimo očekivanja većine medija, pa i verskih analitičara, izabran u rekordnom kratkom vremenu.
Izbor je počeo svetom arhijerejskom liturgijom u Sabornoj crkvi, koju je predvodio mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije, a potom i molitvom priziva Svetog Duha u patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog.
Saborom je predsedavao episkop šabački Lavrentije, najstariji po rukopoloženju episkop Srpske pravoslavne crkve.
Episkopi sa pravom glasa izabrali su trojicu kandidata: vladiku bačkog Irineja, mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i vladiku niškog Irineja.
U toku molitve priziva svetog Duha arhimandrit Gavrilo je od tri koverte postavljene u Jevanđelje izvukao jednu, a episkop Lavrentije je pročitao ime 45. patrijarha SPC.
Njegova svetost gospodin Irinej (Gavrilović) mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski, rođen je u selu Vidova kod Čačka 1930. godine od oca Zdravka i majke Milijane. Na krštenju dobio je ime Miroslav. U rodnom selu završio je osnovnu školu, a potom gimnaziju u Čačku. Po završetku gimnazije upisao se i završio Bogosloviju u Prizrenu, a potom i Bogoslovski fakultet u Beogradu. Po završenom fakultetu odlazi u vojsku. Po povratku iz vojske ubrzo biva postavljen za suplenta (profesora) Prizrenske bogoslovije. Pre stupanja na dužnost profesora oktobra meseca 1959. godine u manastiru Rakovica, od strane Njegove Svetosti Patrijarha Germana, prima monaški čin, dobivši monaško ime Irinej. Istoga meseca na dan Sv. Petke 27.oktobra 1959. u crkvi Ružica ispod Kalemegdana, biva rukopoložen u čin jeromonaha. Dok je kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji službovao biva upućen na postdiplomske studije u Atinu. 1969. godine biva postavljen za upravnika Monaške škole u manastiru Ostrog, odakle se pak vraća u Prizren i biva postavljen za rektora Prizrenske bogoslovije. Sa te dužnosti 1974. izabran je za vikarnog episkopa Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog sa titulom episkopa moravičkog. Godinu dana kasnije 1975. godine izabran je za episkopa niškog. (izvor)..............................
Naknadne beleške na margini:
Pišući, svojevremeno, o novim prilozima za enciklopediju beščašća, privukla me vest kako su trojica vladika u bolesničkoj sobi na VMA od ostarelog, ali još uvek vrlo živog patrijarha Pavla, tražili blagoslov da biraju novog patrijarha. Mene je to asociralo na drevni lapot kojim su, kako legende kažu, sinovi ubijali ostarele i onemoćale očeve. Počeo sam da pažljivije pratim, ne samo događaje vezane za blagopočivšeg pareijarha Pavla, već i kretanja u vrhu SPC. O tome sam napisao čak tri bloga: Jesen patrijarha 1, 2 i 3.
Smatrao sam svojom obavezom autora na cenjenom blogu b92 da pisanje o izboru patrijarha SPC zaokružim sa poslednja dva bloga, Patrijarh srpski po volji Duha Svetoga i današnjim.
Nije moje da cenim ispravnost izbora 45. patrijarha SPC. Ipak, moram da kažem da mi je drago što nije izabran mitropolit Amfilohije, jer imao sam osećaj, ne i dokaze, da je upravo mitropolit Amfilohije pokušao da izvrši lapot nad ostarelim patrijarhom Pavlom, svojim duhovnim ocem.
Kada laik, pri tom i agnostik, piše o crkvenim pitanjima on često greši, ali greše i verski analitičari, pa čak i arhijereji SPC. U to sam se uverio čitajući njihove izjave i prateći njihov rad. Znam da Bog prašta, ali ne znam da li će mi posetioci bloga b92 oprostiti greške. Namere mi nisu bile zle.