Već godinama tužilaštvo i policija Srbije igraju PING-PONG sa dokazima u vezi sa ubistvom novinara Slavka Ćuruvije. Danas je tačno 11 godina od likvidacije kolege Ćuruvije, 11 godina ruganja njegovoj porodici, novinarima i javnosti Srbije, u režiji svih režima, od Miloševićevog do Tadićevog.
Novinari su zahvaljujući svojim istraživanjima došli do imena ubica Slavka Ćuruvije, ali se vlast stalno i uporno "vadi" papagajskim ponavljanjem da "policija nije prikupila dovoljno dokaza" za podizanje optužnice.
Evo do čega si novinari došli: Za Ćuruvijinu likvidaciju najodgovorniji je Vlajko Stojiljković, Miloševićev ministar policije. Samo je od njega mogla da dodje naredba da se prati i likvidira Slavko Ćuruvija. A ovako nešto gnusno mogao je Stojiljkoviću da naredi samo bračni par Milošević.
Načelnik SDB Rade Marković i Milan Radonjić, šef Beogradskog centra DB, bili su pioni koji su izvršavali naredjenja i koji i dalje bezobrazno ćute, odbijajući da se podvrgnu testu istine na poligrafu!
Neposredno pre ubistva u Ulici Lole Ribara više svedoka je uočilo auto DB-a, belog "golfa trojku", službeno vozilo nekadašnjeg načelnika Šestog odeljenja beogradskog centra tajne policije (Odeljenje za pripremu i tehničku organizaciju) Ratka Romića. Njegovo, kao i prisustvo bivšeg radnika DB-a Miroslava Mikija Kuraka u blizini mesta Ćuruvijine likvidacije zabeležile su i bazne podstanice mobilne telefonije, jer su obojica tu koristili svoje mobilne telefone.
Luka Pejović, pripadnik kriminalnog podzemlja, saradnik DB i rodjak Miroslava Kuraka, pucao je u Slavka Ćuruviju i ubio ga. Sa njim je bio Miroslav Kurak, dok je beli golf vozio Ratko Romić.
Epilog: Slobodan Milošević je umro 2006. u pritvoru Suda za ratne zločine u Hagu.
Mirjana Marković je pobegla u Rusiju 2003. i ne izručuje se Srbiji uprkos Interpolovoj poternici.
Vlajko Stojiljković je izvršio samoubistvo 2002. godine.
Luka Pejović je likvidiran decembra 2000. u Beogradu, na Topčiderskom brdu u Dinarskoj ulici broj 12, ispred kuće u kojoj je stanovao, kada je nepoznati napadač na njega ispalio više od 20 metaka iz "kalašnjikova". Dakle, ubijen je u decembru 2000, samo mesec dana nakon pojavljivanja izveštaja "Ćuran" o tajnom praćenju Slavka Ćuruvije neprekidno, sedam dana pre ubistva, u kome je učestvovalo 27 inspektora Devetog odeljenja Državne bezbednosti Srbije (zaduženog za tehniku, snimanje, prisluškivanje i tajno praćenje) podeljenih u tri smene.
Radomir Marković, bivši načelnik RDB Srbije, pravnosnažno je osuđen na 40 godina zatvora zbog zločina na Ibarskoj magistrali.
Milan Radonjić, bivši načelnik beogradskog centra DB-a, danas je na slobodi.
Ratko Romić i Miroslav Kurak uhapšeni su za vreme policijske akcije "Sablja", ali su svoje iskaze o ubistvu Ćuruvije odbili da potvrde na poligrafskom testiranju. Oni su danas na slobodi. Ratko Romić je čak uspeo da od države naplati odštetu zbog hapšenja u "Sablji".
Miroslav Kurak je sklonjen u Tanzaniju, gde se bavi organizovanjem lova na afričku divljač.
SLAVA Slavku Ćuruviji, slava Dadi Vujasinović i Milanu Pantiću.
I neka je stid sve one koji već godinama po drugi put ubijaju našu koleginicu Dadu i naše kolege Slavka i Milana, krijući od javnosti dokaze i izbegavajući da nalogodavce, saučesnike i ubice izvedu pred lice pravde!