Kad god se osvrnem unazad, vidim sve same revolucije, revoluciju do revolucije. Doduše, tu i tamo, iz prikrajka, vreba me i pokoja kontrarevolucija. Kao senke prate me kroz ceo život. Danju kao senke, a noću, kao noćne more. Da bih se tih senki i noćnih mora otarasio, odlučio sam da napravim popis svih revolucija u kojima nisam učestvovao.
U onu najveću, socijalističku revoluciju, 1941. do 1945. godine, sam zakasnio. Nisam se rodio na vreme. Ponekad se, ipak, pitam na koju bih se stranu stavio da sam bio rođen i da sam mogao da biram. Poznavajući sam sebe, sam sebi i odgovaram: Naravno, na pravu stranu. Da, ali koja je strana bila prava? Ni naknadna kolektivna pamet vrlih političara, učennih istoričara, sociologa, politikologa i mudrih akademika, kafanskih i drugih filozofa, nije dala jasan i precizan odgovor na to pitanje. I ne samo da se danas ne zna koja je strana bila prava, nego čak, ni sa ove istorijske distance, nije najjasnije koja je strana pobedila. A tolike žrtve!?! Zato mi i nije žao, bolje što sam zakasnio.
Posle velike socijalističke revolucije stigla je seksualna revolucija. Iako, tek u pubertetu, ne samo da sam hteo da se uključim, već sam žarko želeo da budem prvoborac, da stanem u prve borbene redove. Međutim, moje selo je ta revolucija zaobišla. A čekao sam je, nije da nisam. I danju i noću...naročito noću...i naročito preko leta... u vreme raspusta... kada devojke iz velikih gradova pohrle kod svojih rođaka na selo. Sećam se da sam za dve ili tri devojke bio siguran da su revolucionarke. Prepoznao sam ih po uniformi. Nosile su vrlo krtake mini suknje i uske majice bez grudnjaka. Jednoj od njih, nešto starijoj od mene, pohrlio sam, onako mlad, zelen i neiskusan, u vlažno revolucionarno krilo, sve uzvikujući čuvenu parolu: Vodimo ljubav, a ne rat. Da li me nije razumela, ili je možda bila kontrarevolucionarka, ne znam, tek, opalila mi takvu šamarčinu, da mi i danas levo uvo pišti čim se toga setim. Kada je došlo vreme da se i ja otisnem u veliki grad, u samo žarište seksulane revolucije, ona je počela da jenjava. Heroine su se umorile ili poudavale. I, eto, nažalost, moje revolucionarne grudi danas ne krasi ni spomenica prvoborca, a ni orden narodnog seksualnog heroja. Žao mi je, nije da nije. Ali, šta da radim - za socijalističku revoluciju nisam se rodio u pravo vreme, a za seksualnu revoluciju se nisam rodio na pravom mestu.
U četvrtom gimnazije, umalo da ne postanem revolucionar. Ne svesno i ne svojom voljom. Za vreme velikog odmora napisao sam na školskoj tabli: Ceterum censeo gimnasium esse delendam. Ne sećam se da li sam hteo da pokažem koliko dobro znam latinski jezik ili istoriju starih Latina, ali siguran sam da to nije imalo baš nikakve veze sa studentskim nemirima u Parizu. Znam sigurno, jer za te studentske nemire nisam ni čuo, ali jeste čula profesorka, koja je ušla na čas pre vremena. Čuo je i direktor gimnazije i dobr deo nastavničkog veća. Da ne dužim, posle više razgovora sa razrednom, dva sa direktorom i tri sednice nastavničkog veća, provukao sam se sa ukorom pred isključenje. Da su me tada isterali iz gimnazije, verovatno bih postao revolucionar i priključio se studentskim protestima u Beogradu, a verovatno bih bio i u onom Kozaračkom kolu za Ginisa, koje se protezalo od Filozofskog do Pravnog fakulteta.
Zatim je usledila naučno tehnička revolucija.Iako sam bio u najboljim godinama, a vremenom stekao potrebne sertifikate i zvanja, nisam otkrio ništa novo, ni jedan novi poluprovovodnik, integralno kolo, ili bilo koju drugu elektronsku napravu.
Za informatičku revoluciju sam zakasnio, pregazile me godine.
I na kraju da budem iskren – nisam učestvovao ni u petooktobarskoj revoluciji. Doduše, bio sam logistička podrška manjem broju revolucionara. Baza mi je bila za jednim stolom ispred Kasine. Kada je negde pred zoru jedan od vođa petooktobarske revolucije, čini mi se onaj najstariji, zavapio: Ne razilazite se, još nije gotovo, oni bi mogli da udare na nas sa tenkovima, zaključio sam da je vreme za trećepozivce. Otišao sam i ja pred Skupštinu i tamo dočekao jutro. Znam da to nije mnogo, ali neka ostane zapisano.