Srbija je u poslednje dve godine izgubila skoro 200.000 radnih mesta. Kamo sreće da se radi o višku, nepotrebnim radnim mestima na budžetu ili neefikasnim javnim preduzećima. Na žalost krivo. Radi se uglavnom o radnim mestima u malim i srednjim preduzećima. Ova državna se ne daju lako. U isto vreme, zvaničan broj nezaposlenih je pao. To može samo kod nas, a da niko ne trepne.
Naši ministri su svašta probali da ovo zaustave. Silne pare smo izarčili. I šta su sve probali?
Od subvencija svih boja i vrsta, krediti stambeni, krediti potrošački, Fonda za razvoj koji daje kredite za likvidnost biznismenima privatizatorima koji su se malo zaleteli sa investicijama u nekretnine, programa za samozapošljavanje, 5000 evra po radnom mestu stranim investitorima, besplatno privatno zemljišite pod plaštom kvazieksproprijacije ... U zbiru skoro milijarda evra.
Probali smo i da nam porez na profit bude 10%. Probali smo i da nam porez na imovinu bude skoro 0.
Ništa od ovoga ne radi. Šta nisu probali?
Odgovor se krije iza čudne statistike da uporedo sa gubitkom 200.000 radnih mesta, zvaničan broj nezaposlenih nije porastao za isti broj. Kam gi ljudi? Pa u crnoj ekonomiji. Dobar deo zvanično zaposlenih je u sivoj ekonomiji: deo plate, uglavnom minimalac, primaju zvanicno, a ostatak na crno. Ovi što više nisu zaposleni su skroz u crnoj: sve primaju na crno. A šta će tamo, odnosno zašto su tamo?
Porez na rad.
Zašto su plate male i ne mogu da porastu?
Porez na rad.
Koliki je taj porez na rad u Srbiji?
65% na neto platu.
Zašto nema zapošljavanja i investicionog ciklusa?
Porez na rad, Zakon o radu, nepostojanje projektnog finansiranja od strane banaka.
Jedno srednje preduzeće proizvođač sa 100 zaposlenih koje isplaćuje prosečne plate ima godišnji trošak za zaposlene od 590.000 evra (prosečna neto plata u MSP je oko 300 evra). Od toga neto plate su 360.000 evra, a porez na rad 230.000 evra godišnje. Da ponovim: porez na rad je 230.000 evra godišnje.
Jedno srednje preduzeće uvoznik za isti promet treba 20 zaposlenih. Znači ima 5x manji rashod za neto plate i 5x manji porez na rad koji iznosi oko 45.000 evra godišnje.
Da bi neko malo ili srednje preduzeće zaposlilo nekoga, mora da bude u stanju da plaća sav ovaj porez na rad i da postiže profit. Da bi vam povećalo platu, mora da bude u stanju da plaća sav ovaj porez na rad i da postiže profit.
Pošto je poslovanje rizično i prihodi su nesigurni, jedno malo i srednje preduzeće mora da bude fleksibilno u vezi sa zapošljavanjem i zaradama. Niko normalan ne otpušta ljude bez dobrog razloga. Obučiti nekoga je veliki trošak. Zakon o radu onemogućava fleksibilnost. Radi sve da spreči otpuštanje. Da "zaštiti" radnika. Pa uglavljuje sve socijalističke tekovine: regres za ovo i ono, topli obrkok, paketiće za novu godinu, povećanje plate po godini staža, otpremnine ovakve i onakve itd. Ovo apslotuno nema smisla za mala i srednja preduzeća u ekonomiji zasnovanoj na inovacijama i riziku.
Ovakve stvari imaju smisla za velika industrijska preduzeća. Zbog toga takve stvari treba da budu predmet pregovora između sindikata i tih preduzeća na njihovim kolektivnim ugovorima. Takve stvari ne pripadaju Zakonu o radu. Zakon o radu proizvodi upravo suprotan efekat. Od zaštite radnih mesta, on je prepreka zapošljavanju.
Ovakvim stvarima se onda koriste državni službenici. Pa najviše vole da pregovaraju o regresu i toplom obroku. A sve je u stvari plata.
I sada, zašto jedno srednje preduzeće ide u sivu ekonomiju pa isplaćuje minimalne zarade zvanično a ostatak na ruke? Da uštedi 110.000 evra. A u crnu? Da uštedi 230.000 evra.
Ova ušteda može da znači i spas preduzeća. Jer kad vam prihodi padnu ispod kritične tačke, recimo za vreme krize, pa vam rashodi budu veći od prihoda, prelaskom u sivu ekonomiju, u dogovoru sa radnicima, možete da im spasite radna mesta, a sebi da spasete firmu. Uštedite 110.000 evra.
Šta treba uraditi?
Značajno smanjiti porez na rad. Promeniti Zakon o radu.
Kako?
Kao prvi korak, ukinuti doprinos za zdravstvo. To je 12.3% na bruto platu. Ovo bi smanjilo prihode države od 1 milijarde evra. Umesto od plata, finansirajte zdravstvo iz budžeta.
Kako nadoknaditi smanjenje prihoda?
Povećate porez na imovinu. Uvesti sintetički porez na dohodak. Povećati porez na profit.
I UKINUTI SUBVENCIJE. Samo one nose preko 600 miliona evra godišnje.
Do povećanja plata dolazi na jedan od tri načina : povećanje cena (prihoda), povećanje produktivnosti (uradite više sa manje ljudi) ili smanjenje poreza na rad.
Prvi metod koriste javna preduzeća monopolisti, a i druga velika preduzeća monopolisti. Mala i srednje preduzeća nemaju tu privilegiju.
Povećanje produktivnosti zahteva investicije u tehnologiju. Za ovo nema novca.
A za treći način? Šta nam treba za treći način?