Ima tome par decenija kako sam pokazao na lokalnim takmičenjima da osim klikera po džepovima imam i po neki u glavi, posebno za matematiku i dok me je moj nastavnik Milan Beljić jurio da vežbam matematiku po raznim sekcijama ja sam jurio za loptom, klikerima, sličicama, spisak je poduži. Zbog toga sam sva svoja takmičenja završavao na regionalnom novou.
Kasnije u srednjoj školi sam se malo uozbiljio pa sam čak i krenuo malo da učim. Čisto da pokažem da sam svestrani elektrotehničar, išao sam na republička takmičenja i to iz elektronike i srpskog jezika. Kako bi to umeo da kaže moj tadašnji profesor matematike posle dokazivanja neke teoreme “Ko bi reko?”, uvek sam bio izrod.
Sada posle dosta godina od kada sam okačio svoju takmičarsku olovku o klin slušam priče o uspesima nekih novih klinaca i skidam kapu. Naročito onima koji su osvojili nagrade po međunarodnim takmičenjima i ponosan sam što naša Srbija ima takve pametne omladince a naravno i njihove profesore. Veliko je umeće preneti znanje na nekog.
Ipak, ima jedna stvar koja mi se ne sviđa. Degradacija školstva je bila i više nego očigledna pa su i oni pametni a i oni koji to nisu izgleda evoluirali dalje. U mojoj familiji elektroničara, ja sam najmlađi. Imam dva brata prethodnika. Svi smo išli u istu srednju školu. Jedan brat koji je osam godina stariji je imao polovinu odeljenja odličnih sa svim peticama, skoro cela druga polovina je bila odlična sa po nekom četvorkom i samo par njih je bilo vrlo dobro. Sledeći brat koji je četiri godine stariji od mene je imao nekoliko odličnih sa svim peticama, polovina je bila odlična sa po nekom četvorkom a ostalo su bili vrlo dobri. Kod mene u odeljenju su bila dvojica odličnih sa svim peticama, nekoliko odličnih sa po nekom četvorkom, najveći deo je bio vrlo dobar i dobar deo je imao dobar uspeh.
Ono što je žalosno u svemu tome je da se kriterijum nije pooštravao, nego je snižavan i srozan do krajnjih granica. Generacija elektrotehničara posle mene je imala samo jednog đaka koji je imao peticu iz matematike i on je bio predmet podsmeha, kako je budala što uči itd.
Kako su evoluirali neki omladinci koje ovih dana često možemo da vidimo po crnim hronikama, tako su izgleda evoluirali i oni najpametniji.
Najpametnijim nije više dovoljno priznanje društva, sredine u kojoj se nalaze da su najbolji, tapšanje po ramenu, nisu dovoljne diplome i knjige na kraju školske godine nego je potrebna i materijalna satisfakcija. Prošle godine je baš jedan omladinac koji je osvajao nagrade po međunarodnim takmičenjima digao galamu kako mu nije dodeljena materijalna nagrada (čini mi se da je bio računar) a tada nije bio obuhvaćen uslovima za istu jer nije imao dovoljan broj godina, bio je previše mlad.
Sinoć na TV-u čujem jednog omladinca kome nije isplaćeno dvadeset hiljada dinara za neko osvojeno mesto na regionalnom takmičenju. To je trebao da isplati neki fond pri ministarstvu prosvete. Ispostavilo se tek da je posle intervencije RTS-a taj novac isplaćen. Slažem se ja da nam je zemlja takva kakva je i da je neke stvari nemoguće uhvatiti ni za rep ni za glavu, da je administracija užasna, da je sve sporo ali ipak njegova izjava da možda više neće da se takmiči zbog toga mi je i više nego neprihvatljiva. To što tražiš novac koji država daje je u redu, to je tvoje pravo, ali ovakve izjave...
Moje prvo pitanje je zašto si se takmičio? Zbog para ili zbog sebe? Naravno da je besparica i da svaki dinar znači ali nekada i to ne toliko davno nisu postojale nikakve materijalne nagrade za bilo kakva takmičenja. Na kraju godine se dobije knjiga i diploma i to je to. Meni je više značio aplauz svih kada ideš da pokupiš iste od direktora škole nego išta. To su bili mojih pet minuta slave.
Ono što me sada razočarava kod nekih od ovih novih klinaca je to očekivanje materijalne nagrade za svoj rad koji opet ostaje samo njima i za njih. To znanje koje imaju niko ne može da im ukrade. Možda je ovo sada kapitalističko obrazovanje a mene još uvek drži socijalizam, ne znam.
Možda su ipak neki od ovih klinaca neke lekcije propustili ili opet samo idu u korak sa vremenom.