Autor: Rodoljub Šabić
Zakon o zaštiti potrošača (u primeni od 01. januara) uveo je u naš pravni poredak zanimljivu novinu, skupinu rešenja pod zajedničkim imenom - „nasrtljivo poslovanje". Kao nastrljivo poslovanje, kao zabranjeno i kažnjivo poslovanje, Zakon, u članu 24. određuje svaku situaciju u kojoj, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, trgovac nedozvoljenim uticajem narušava ili preti da naruši slobodu izbora potrošača i tako ga navodi da donese ekonomsku odluku koju inače ne bi doneo.
A pod nedozvoljivim uticajem Zakon podrazumeva svaku zloupotrebu konkretne pozicije u cilju vršenja pritiska, pa to dakle može biti pretnja, prinuda, fizička sila, ali i ne mora, mogu to biti i drugi „benigniji" uticaji.
Iz razumljivih razloga, meni je posebno zanimljiv član 25. Zakona, koji je, eksplicitnim definisanjem odnosno pobrajanjem više konkretnih oblika „nasrtljivog poslovanja", osim zaštite „potrošačkih prava" obezbeđuje i značajne dodatne instrumente zaštite privatnosti odnosno podataka o ličnosti.
Ovim članom izričito se pobrajaju oblici poslovanja, koji se, bez obzira na konkretne okolnosti, smatraju "nastrljivim poslovanjem". Između više nabrojanih situacija, za ovu priliku posebno su zanimljjive dve- poseta potrošaču u njegovom domu odnosno stambenom prostoru bez njegove prethodne saglasnosti odnosno višestruko obraćanje potrošaču protivno njegovoj volji telefonom, faksom, elektronskom poštom ili drugim sredstvom komuniciranja na daljinu.
Razume se, i jedno i drugo, može biti dopušteno, ali isključivo ako je u funkciji realizacije već postojećeg ugovora.
Za nasrtljivo poslovanje predviđene su i ozbiljne novčane kazne koje za pravno lice iznose od 300.000 dinara do dva miliona, a za preduzetnika od 50.000 do 500.000 dinara. Uz to, za prekršaje može biti kažnjeno i fizičko odnosno odgovorno lice u pravnom licu kaznom od 50.000 do 150.000 dinara.
Trebalo bi, bilo bi logično da ove kazne budu stimulans za pravna lica i preduzetnike da, mnogo više nego do sada, poštuju privatnost građana. Bilo bi zaista sasvimi logično u društvu u kome je i sankcija za kršenje zakona nešto sasvim izvesno. Kako kod nas, to ne samo da nije uvek izvesno, već često nije čak ni verovatno, to ćemo morati sačekati da vidimo kako će stvari izgledati ovaj put. Neki su, s tim u vezi, svoj skepticizam već javno ispoljili.
Ipak, očito je da bi dosledna primena ovih zakonskih odredbi mogla dati značajan doprinos suzbijanju široko prisutne haotične, često doslovno bezobrazne i za građane uznemiravajuće i nervirajuće „prakse u poslovanju" mnogih privrednih subjekata i preduzetnika, pa samim tim i obezbediti nivo zaštite privatnosti odnosno zaštite podataka o ličnosti koji će biti bliži standardima EU i savremenog demokratskog sveta uopšte.
A, nema sumnje, i jedno i drugo nam je itekako potrebno. Stoga je za početak, nezavisno od spekulacija na temu šta će i da li će nešto raditi „nadležni", jako važno da se što više građana počne pozivati na svoja nova prava i da što više njih, u slučaju povrede, insistira na njihovoj zaštiti i na odgovornosti prekršilaca. Ako bude tako i „nadležni" će, hteli ne hteli, morati da odrade svoj deo posla.