Odmah na početku da priznam: Nemam pojma kakav efekat proizvodi prava eksplozija prave petarde u pravoj kesi sa fekalijama, ali mogu da pretpostavim. Lično sam nekoliko puta upaljenu petardu ubacio u kesu sa đubretom. Ako je efekat sličan, svi u okoline te kese su ušljiskani. Baš onako..., gadno. I sada, efekat eksplozije u toj kesi je isti kao ono što se dogodilo onima koji su gledali vesti juče, čitali novine ili jednostavno živeli u Srbiji. Nekima smeta, neki ni ne primećuju, a smrdi do neba i nazad. Kesa su granice, fekalije ono što se taloži, a petarda je ono što ne entitet nazvan državom uradio.
Sve tri presude unazad mesec dana su traume za društvo koje su se razlile kao sadržaj kese iz uvoda po svima nama. I smrdimo. Možemo se pravdati da mi u tome nismo učestvovali, da su to uradili neki tamo....Smrdi društvo. I pojedini glasovi koji se nešto kao važe i kao bune su oni kojima još nije prekrilo usta.
Prvo je onaj genije na stadionu pokušao da zapali čoveka pred svedocima i kamerama preinačili kaznu. Umesto 10 koliko je prvobitno osuđen ili 15 koliko mu zbog opasnosti po društvo i inteligencije sleduje dobio je 5,5 godina. Uz dobro vladanje stići će da se okupa na moru i 9. avgusta gleda oproštajnu utakmicu Ramba Petkovića u Beogradu.
Drugi slučaj je pevaljka koja je uzela nepripadajućih joj nekoliko, miliona dolara, evra, maraka, priznala da je ukrala i dobila blažu kaznu zbog olakšavajućih okolnosti. Nekoliko mesci kod kuće sa verovatnom dozvolom da snima album. Olakšavajuće okolnosti su uvreda zdravog razuma: samohrana majka, nesklonost kriminalu (kod nekoga koji je upravo priznao da je ukrao) , bla, bla, truć. Kada njen album izađe sledi ekstaza. Niko se neće sećati da je ukrala, iz društvenog preduzeća. A njena muzika nema veze sa slučajem. Da podsetim samo Jerry Lee Lewis je pravio sjajne pesme što me sne sprečava da se gadim njegove pedofilije i sklonosti incestu.
Treći slučaj je smešna presuda za ljude koji su pretukli i osakatili Boška Brankovića. Snimatelja koji je sasvim mirno snimao skup preko dana. I ovaj napad je imao „milion" svedoka, snimljen je kamerom. Lica napadače vidljiva svima. Beg napadača i policijska akcija hapšenja i suđenje. Suđenje sa sramotnim epilogom. Na stranu to što je novinar u pitanju (iako nije baš ni zaboraviti činjenicu) ali napad na čoveka koji ne provocira i okrenut je leđima pa još sa teškim povredama kao posledicom je, rečeno u deminutivu, gnusno. Kazna u Srbiji? 10 meseci kućnog zatvora. Pouzdano znam da je za Ministarstvo pravde veoma značajno da to bude kućni zatvor a ne pritvor. Kažu da im pritvor zvuči kao neka ne-kazna. Ne znam da li će snimati album ili ići na Rambov oproštaj ali da im je „odrezano" to vidim.
Slično je odrezano i napadačima na Teofila Pančića. Svakako je to deo petarde.
Vrhunac perverzije je današnji slučaj. Došli likovi sa bagerom i srušili kuću nekim drugim ljudima. Policije nigde, papira nigde...Može im se. I to u kraju gde je ministar policije pre nekoliko dana rekao da će država paziti na svoje građane. A onda kada ljudi ostanu bez kuće, niko ne zna ništa.
Ovo su samo delovi petarde. Koja je izbacila sadržaj kese. Taložen i dopunjavan godinama. I svi smo umazani.
I pošto je slika dobra, da citiram Patrika: Mi nismo ružni, mi smrdimo