A nije Budimac
Stvarno se gnušam te sorte, šovinističke. Ja sam više u fazonu ono, umereni nacionalista – volim svoje ne mrzim tuđe. Ponekad samo kafanski ohrabren, pa ljudi smo cenjeni sude, prepričavam kako sam definitivno prelomio da će mi biti supruga:
-Komšija, imaš li nekoga u tom delu Kolonije da mi se raspita od kojih je i je l naša?
-Imam kolegu.sa posla.
Ubrzo je kolega kolegi objasnio da ’’mladoženja nema šta da brine , da je mladica iz dobre kuće, vaspitana u patrijarhalnom duhu i domaĆIca jednom. U miraz nosi i fakultetsku diplomu pride, a to što je ko rosa u podne i što su je, što jes - jes dovozili kolima pojedini, a tom tvom ako smeta - kojmubrejebemater, zbogom i uzdravlje. A i naša je’’.
Nije da mi nije bilo drago da to čujem. Na kraju krajeva i ovi ratovi su pokazali da su stari ljudi bili u pravu kada su branili takve brakove i da nije uvek zdravo ni uputno živeti sa ’’tuđom’’. Nije Svet još uvek tako moralno savršen kako bismo mi to želeli.
I bi onaj njegov kolega u pravu, ono za uzornu domaćicu i primernu majku.Ali da je naša – nije.
Siguran sam da nije Meksikanka.Ni Španjolka.Brazilka – nema šanse, Venecuelanka , eh šta bih dao da jeste, ali nije ni to.
Turkinja, bato moj i to ona što se klela da je samo mene volela.Bolno saznanje da postoje sestre pravoslavne Turkinje morao sam da iskusim na sopstvenom primeru.Zato boli još više.
Kažu da Turci u svojim riznicama imaju pedantno zavedenu istoriju ovih prostora sa popisom porodica koje su bile pod njihovom vlašću i dokaze o mnogim važnim stvarima. Misteriju potkrepljuje činjenica da sve to ljubomorno čuvaju i da stalno iznalaze nove i nove razloge za neprikazivanje tih dokumenata. Mada, opet , neki kažu da su Turci mnoga dokumenta iz Osmanske arhive prodali Bugarima kao staru hartiju pa sad jure ostatke i svoje istorije (!!!).A imalo bi tu svašta da se sazna.
Zašto toliko mnogo( 9 miliona (?)) ljudi u Turskoj govori srpskim jezikom i da li je moguće da su svi oni samo potomci janičara.
Zašto ima toliko toponima koji liče ili su identični sa onima u Srbiji?
Da li smo mi prihvatili turcizme ili su oni dolaskom u današnju Tursku usvojili srbizme od naroda za koji se zna da je živeo na toj teritoriji pre Osmanlija i Seldžuka?
Kako je moguće da je bilo 13 velikih vezira, 23 vezira i 8 admirala?
Zašto je srpski bio jedan od zvaničnih jezika na turskom dvoru?
Ili zašto ova moja toliko voli tu ’’Kad lišće pada’’ seriju koja preti, mislim ta njena ljubav, da me otera u grob tako mlada i kad mi vreme nije.Bez šale, to još nisam video.Izbegli smo sve Kasandre i njene bliznakinje , uživali što nemamo pojma ko su uopšte učesnici bilo čega što je rijaliti i smejali smo se zajedno opčinjenosti neobrazovanog i onog drugog čovečanstva meksičkim i španskim sapunicama.
Ali sada, ova serija... Može mleko da kipi na šporetu, mogu da kažem da će za dva minuta da udari asteroid posred naše kuće, može da se pojavi prsata,zanosna, crvenokosa sa buljukom, jedno drugom do uva, koja tvrdi da su svi moji...džabe.
Zato kažem da je njihova. Kaže da to nije samo serija, kaže da je to po nekom istinitom događaju, da je popularna svuda, da može da se čuje puno ’’naših’’ reči.Neke sestre i njihovi ljubavni problemi, brat papučar , snajka rospija ,matorci nenaviknuti na život u kome je čovek čoveku kurjak i zla svekr(i)va. Tako naše, tako blisko kao da je petsto godina samo tren, kao da to lišće ne pada pred Radisava koji se upravo rastavlja sa dušom.
Šest dana u nedelji, skoro sat vremena moja hanuma nema muža.Ona ima Ferhunde, Oguza, Ali Rizu, Hakana Šukura, one sestre, ne znam kako se zovu a neću da je pitam jok, jok.
Da su ondašnji Alahovi ratnici znali da može i ovako, poslali bi nam onomad lutkarsko pozorište a ne onoliku vojsku.To se zove ekonomska održivost što reče moja TETKA.
Nikakva drugačija okupacija nije neophodna. Gotovo
P.S.
Zna li neko kada se ta prelepa serija završava i kako?
Da zeznem gospođu.
U inat