Tekst koji sledi objavljen je u četvrtak 29. aprila 2010. godine na blogu Abraxas 365 dokumentarci. Prvobitna namera mi je bila da njime završim svoj prethodni – „Skulptori”, ali sam se predomislio jer mi se čini da bi tako sve postalo preopširno, rasplinuto… Pošto se radi o zanimljivoj i vrlo indikativnoj priči (naročito kada se uzme u obzir i činjenica da su svi tekstovi deteta na ovom blogu obrisani), nisam želeo da propustim priliku da se ona ipak nađe ovde. Uz odobrenje autora, naravno.
Gost autor: Son of Man
Rastko Pocesta i ja…
U julu prošle godine na jednom muzičkom forumu na prajvat me kontakirala osoba sa nikom Rastko Pocesta, kaže pratio je moj blog, a posebno su mu se svideli moji tekstovi o serijskim ubicama. Za sebe je rekao da je biograf Alberta Fisha, i odma' mi prigovorio što sam ovog pedofila i kanibala navodno nepravedno zapostavio u svojim tekstovima. Ja tad naravno pojma nisam imao o kome se radi, a po tekstu poruka činilo se da je dečko neka dileja na fazon Podbare i tako tih internet manijaka, ali pošto nema puno ljudi u Srbiji koji se ozbiljno bave serijskim ubicama postavio sam mu logično pitanje otkud to interesovanje za Alberta Fisha, i kako to da je tako ozbiljno prišao materiji kada kod nas nisu prevođene knjige na tu temu, zapravo jedina relevantna biografska knjiga o Fishu je DERANGED Harolda Schechtera, a to čak ni ja još nisam nabacio, i na kraju sam ga pitao jel to piše neki rad za fakultet ili ovako privatno, jer ipak nije mala stvar izjaviti da si biograf bilo čiji, i iskreno obradovo sam se da postoji još neko sa sličnim interesovanjima kao ja, čak mi je poslao i neki svoj tekst na tu temu. Ali avaj, Rastko je tu iskusno prećutao odgovor i nastavio svoju priču o Fishu, a ja sam se branio da nije tačno da sam ga zapostavio, te mu dadoh link za odličan dokumentarac Johna Borowskog Albert Fish: In Sin He Found Salvation (2007).
[…]
Sledeći put me je cimnuo na mejl par meseci kasnije, a povodom mog teksta o smrti Susan Atkins, gde me je napao kako to da sam se usudio da RIP-ujem takvu jednu osobu, osobu koja je ubica i slično, i to rečima :
"Sto RIP-uješ Suzan Atkins, ja nju prezirem!"
Dakle, Rastko NE MRZI, on prezire. Fer.
Odgovorio sam mu da Susan jeste bila ubica ali da je 40 godina robije sasvim dovoljna kazna za takav jedan greh iz mladosti, i da nema potrebe dalje pljuvati po osobi koja je odslužila svoje i još plus riknula, jer imamo npr. Legiju koji je ubio mnogo više ljudi pa je opet dobio 40 godina dok je Susan dobila doživotnu. Rastko je na to reagovo rečima :
"Poredis Ameriku, najnapredniju zemlju sveta, sa najsmesnijim, najkorumpiranijim i najbednijim pravosudnim sistemom na svetu."
Tu sam saznao da Rastko misli da je Amerika najnaprednija zemlja na svetu. Poštujem.
Posle ove prepiske skroz smo prekinuli komunikaciju, jer sam definitivno skontao da tu nisu čista posla, pod jedan dečko izbegava odgovore na konkretna pitanja, pod dva pomislio sam da se radi o nekoj vrsti provokacije, i nisam želeo da ulazim u sukob sa nekim za koga ne znam ni ko je ni šta je.
Prođe otad dosta vremena, zaboravio ja na Rastka, kontam smirio se, prošlo ga il' šta već, al' ne lezi vraže, pre jedno 2 nedelje dobijam komentar na blogu i to na postu Ed Gein: The Ghoul of Plainfield, gde mi se, kao što može da se vidi iz priloženog, obraća stanoviti Filbertiano i pominje Alberta Fisha. Meni to odma' beše sumnjivo, deja vu fazon, al' reko' neću da mračim, lepo me pitao dečko nije red da mu ne odgovorim. Stiže sledeći komentar i Rastko se tu otkriva, kao da l' ga se sećam, posvađali smo se povodom Susan Atkins, al' kao on je sada promenio stav, revidir'o, ne prezire je više i 'oće kao da sarađujemo. Naravno, ja mu odbijem komentar, nisam lud da ulazim u priču sa dilejom, ali par dana posle toga dobijam poruku na mejl od Rastka :
"Son of man, šta kažeš da ponovo uspostavimo kontakt i bacimo se na zajedničko proučavanje serial killers-a…"
na šta vidno iziritiran odgovaram :
"Sto puta sam te pitao zasto te zanimaju serijske ubice, niti jedan put mi nisi odgovorio, rekao si da si biograf Alberta Fisha, pitao sam te da l' to radis za fakultet ili kako, ni to mi nisi odgovorio, jer kad neko kaze da je biograf bilo koga mora da ima pozamasno znanje o doticnoj osobi, no dobro, tvoja stvar. I na kakvo to proucavanje serijskih ubica mislis?"
Rastko :
"Mislio sam nešto kao zajednički blog ili tako nešto… answers na tvoja pitanja:
1) Hm, mostly me zanima motiv za tako surove i krvave zločine, a motivi najčešće dolaze iz detinjstva i rane mladosti, a kada počneš od rane mladosti, priča te vuče da nastaviš dalje i dalje.. sve do smrti dotične osobe…
2) Ne, ja sam njegov neoficijelni™ biograf, i previše sam mlad za junivrziti :D (kol'ko sam star je već previše privatna stvar :D)"
E tu konačno dolazimo do twista, gde ja skontavam da se očigledno radi o maloletnoj osobi te kulturno odgovaram :
"Jes, sa maloletnikom da pravim blog, pa da me murija posle ganja…"
Posle toga mi je Rastko poslao još jedan mejl ali sam shvatio da nisu čista posla te nisam želeo dalje da odgovaram, i ovo je bilo previše. To je bilo pre nedelju dana.
Juče gledam vesti na PINKU i imam šta da vidim, al' ipak nisam previše bio šokiran jer sam predpostavljo i ranije da se radi o provokatoru, ali zaista, ni u snu nisam imao ideju da klinac ima 12 godina i da je "pisac". Ej, zakuni se, pisac, i ne samo pisac nego i borac za ljudska prava, o čemu se ovde radi jebote?!
E sad, ja postavljam pitanje svima, je l' ovaj moj Rastko što me progonio mesecima, što se bavi serijskim ubicama, i što je biograf Alberta Fisha, isti ovaj Rastko humanista, borac za ljudska prava, priznati pisac itd. etc?!
Neko će sad verovatno postaviti pitanje, zašto ja uopšte pišem o ovom klincu, zašto je on bitan, to je bre dete, a ja ću odgovoriti :
Zato bre, zato što sam ljubomoran na dete od 12 godina, a ljubomoran sam i zavidan zato jer njemu sa 12 godina u Srbiji objavljuju knjigu o nekakvim budalaštinama, a ja se sa 33 godine i dalje vucaram ovde po blogu, umesto da sam poodavno objavio pa makar zbirku kratkih pričica. Gde je tu pravda? Gde???
Odgovor :
Dečko, alo, smiri se, ne možeš ti sebe da porediš sa jednim Rastkom, jer na prvom mestu nisi nimalo polički korektan, nisi aktivan NGO-ovac, nisi ljubitelj Čede, ne lupetaš o ljudskim pravima, i ono što je najbitnije NE VOLIŠ NATO i EU kao mali Rastko što ih voli! Eventualno kad zavoliš NATO, onda se javi pa da pogledamo te tvoje škrabotine… i još nešto, u poverenju, i Isus je imao 33 kad je ubijen, tako da pripazi malo šta pišeš i o kome…