Dušan Kadrijević, 18 godina, Nikola Knežević, 24 godine, i Vladimir Vasić, 27 godina, bili su mladi ljudi, dok je Milan Brajonović, 60 godina, bio izbeglica iz Hrvatske. Zajedničko im je to da ih je u četvrtak, 29. septembra 2011. ubila srpska, beogradska Kalvarija. Likvidirani su na grozan način, odronom velike količine zemlje u zemunskom naselju sa istim imenom kao brdo na kome je razapet Isus Hrist. I to zbog pohlepe tzv. preduzimača i neodgovornosti države, bilo na republičkom ili na gradskom nivou, zato što godinama toleriše kriminalno ponašanje gradjevinske mafije.
Dušan, Nikola, Vladimir i Milan su samo najnovija imena na tragičnom spisku pobijenih radnika u Srbiji i u Beogradu. Imena različita, a ubice iste: gramzivost i neodgovornost.
Dušan, Nikola, Vladimir i Milan radili su u preduzećima, koja svojim imenima, sticajem okolnosti, metaforično ilustruju (za)dah epohe: "Grading SS" i "Tehnomenadžer". Fizikalisali su u pomenutim firmama na crno, za dnevnicu od 1000 dinara!
Znači, ni republika ni grad Beograd, još uvek ne mogu da nateraju alave preduzimače da poštuju zakon, da ljudima uplaćuju doprinose za penziju i za zdravstveno osiguranje. Ali, zato mogu licemerno da proglase danas - Dan žalosti!
Otac Vladimirov, Novica Vasić, rekao je novinarima sledeće: "Na gradilištu se radilo i po 12 sati dnevno, bez pauze, za dnevnicu od hiljadu dinara. Trojica preduzimača su stalno bila na gradilištu i bukvalno terala da se radi. Pretili su otkazima ako neko stane da se odmori, a iako sam primetio da je inspekcija dolazila i negodovala, oni nisu obraćali pažnju na to!"
Trojica preduzimača - egzekutora u saradnji sa državom, oglušili su se o plan sanacije i o propise da bi stigli na vreme da završe radove. Širina iskopa trebalo je da bude oko pet-šest metara, a oni su iskopali 26 metara. Nisu postavili ni podupirače koji bi sprečili nesreću. Čak su u jednom trenutku imali i ideju da na brdo, koje se odronilo, postave mašine za kopanje kako bi ubrzali radove, ali su na kraju odustali od toga.
Sva trojica se terete za teško delo protiv ugrožavanja sigurnosti, jer su radnici poslati da saniraju klizište, iako je CIP dva dana pre tragedije predložio zabranu nastavka radova.
Dakle, samo predložio, umesto da se odmah pozove policija, komunalna policija, inspekcija, neki državni organ koji mi svi finansiramo da bi se zakoni u ovoj zemlji sprovodili!
U izradi glavnog projekta učestvovao je i Geološki institut Srbije, čiji stručnjaci su dva puta izlazili na teren i nisu primetili neke nepravilnosti na samom gradilištu.
U građevinskoj inspekciji Zemuna tvrde da su poslednji put ovo gradilište posetili 5. septembra 2011, dakle tri nedelje pre ubistva radnika i da tada nisu utvrdili nepravilnosti. Od izvođača su tražili dokumentaciju, ali ona nikada nije stigla.
A u Inspektoratu za rad Ministarstva rada i socijalne politike tek sad se proverava elaborat o izvođenju radova u kom se, gle čuda, ne navodi sanacija klizišta. U ovoj državnoj ustanovi obećavaju da će i druga gradilišta firme „Grading SS" biti proverena.
Sa ovakvim državnim institucijama, sa ovako pomahnitalom gradjevinskom mafijom, pitanje je samo ko će biti sledeći Dušan, Nikola, Vladimir, Milan...
Oj Srbijo, Kalvarijo!
P.S. U jednom od svojih uvodnika ("Republika" - glasilo gradjanskog samooslobađanja) njen dugogodišnji glavni urednik i osnivač, Nebojša Popov, napisao je, izmedju ostalog, sledeće: "...Suština problema je nipodoštavanje rada kao izvora vrednosti, pojedinačnih i zajedničkih, i precenjivanje raznih špekulacija - ideoloških, političkih i finansijskih. Odnedavno je sve vidljivije da je prezir rada i radnika povezan sa opadanjem proizvodnje, pa i sa sunovratom društva i države. I sve je očiglednije da razuman i prosperitetan poredak ne može počivati na diskriminaciji, dominaciji, laži i sili, bez barem minimalne ravnoteže različitih interesa, ideologija i duhovnih vizija."