Kako da vam kažem, čovek bi očekivao da nas, koji još uvek nismo odlučili da li da glasamo ili ne, ovi odlučni pokušaju da upišu na spisak sigurnih glasova. Ili da nas zamenare, ako smo za zanemarivanje. Jedino što nema nikakve logike jeste da nas vređaju i napadaju.
Ako smo nebitni s obzirom na cifre, onda nema logike da se ovi jaki uopšte bave nama. Ako smo ipak bitni, što se može zaključiti recimo prema raznim Internet prepiskama, onda smo potrebni, a ako ti neko treba onda se zna kako osnovna logika nalaže da se ponašaš prema njemu.
Nego, kada mi neko kaže „glasaj za Tadića da ne bi pobedio Nikolić“ osećam se kao da me neko uhvatio za kosu i zabio mi glavu u kanalizaciju. Ovu odvratnu smrdljivu vodu jedini se potrudio da razbistri Nenad Čanak i on je jedini za sada koji me nije vređao i koji je pokušao da osigura moj glas Tadiću. Mislim, ako već moram da zapušim nos i da plivam u mutnom makar mi je malo olakšao. Konkretno, njegova priča u Poligrafu spustila me na zemlju, malo se više plašim radikala, a plašim se jako.
E sad, sve ono zbog čega se plašim pobede radikala, isto, samo malo manje se plašim u slučaju pobede Tadića. Jer za vreme njegove vladavine radikali su napredovali. Nije mu bio problem da se udružuje sa radikalima kako bi nam na onako sraman način podmetnuli onaj očajan ustav. Formiranje vlade... Nikolić predsednik parlamenta... Koštunica... Ukratko, ako glasam za Tadića ne znam zaista šta me čeka. Ko mi garantuje da neće i ubuduće uraditi nešto slično kao ono sa ustavom?
Osim toga, jako je jadno i bedno da jedini argument Demokratskoj stranci bude to što je njihov kandidat suprotstavljen radikalima. Ma super. I to je sve što nudite?
I što kaže jedan moj prijatelj „Da osvojimo Evropu? Da osvojimo Evropu? Mi da osvojimo Evropu? Da OSVOJIMO?!“
I što kaže Sonja K: „Neka bude mrak, ali ćemo makar znati ko je ugasio svetlo“.
Sad dolazimo do onoga što me najviše pogađa, a to su pokušaji da mi se nabije osećaj krivice zbog toga što ne bih da mi neko zabija glavu u kanalizaciju kao da sam u najmanju ruku ja stvorila Nikolića i radikale. Jesam odgovorna i ja, naravno, ali ne više nego svi ostali.
Ukratko: Jedan mi preti, moraću da pobegnem kod drugog, a njegovi me neće. I govore mi, dok me teraju od sebe, da je moja odgovornost što će, zbog toga što nisam sa njim, svi mnogo izgubiti. Imagine.
Još kraće: Da li vi hoćete da ja glasam za Tadića ili samo hoćete da neko drugi bude kriv, recimo ja?