Tommy Emmanuel treci put među nama.
Prvi, nezaboravni beogradski koncert australijskog gitariste Tommy Emmanuela dogodio se jedne zimske večeri pre tri godine u Narodnom pozorištu, a drugi prošle godine na Kolarcu. Fasciniran svirkom u koju je čuo u Lisinskom, u Zagrebu, Joza Boček je koncert preporučio Korneliju Kovaču koji je u okviru svoje promoterske kuće i doveo prvi put Tommy Emmanuela u Srbiju.
Godinama slušam i živim muziku, šunjam se po koncertima, klubovima.... Gledala sam neke fenomenalne, neke uzbudljive, neke razočaravajuće koncerte, ali ono što je na mene ostavilo neviđeno jak utisak je koncert ovog čoveka. Posle toliko godina slušnja i gledanja muzike, prisustvovanja velikim spektaklima i malim klupskim svirkama shvatila sam da je najveće dostignuće na relaciji muzičar / publika onaj doživlaj koji se ostvari sa što manje elemenata, takorekuć na suvo - bina, muzičar, instrument i publika. Nema laži , nema prevare, nema zidova od pojačala, nema pune bine muzikanata, nema pratećih vokala, sceongafije, brda pirotehneke. Da se razumemo, takve koncerte obožavam i dok nije bilo ovog njesra od šengena svuda oko nas palila sam na koncerte onih koji zaobilaze Beograd, ali najuzbudljiviji doživljaj muzike pružio mi je Tomy Emanuel, ta svetska gitarska atrakcija. Čoveče, njegova svirka je kraj sveta, nema dalje :)
izuzimam jazz koncerte. o njima neki drugi put, uostalom tu je Mića Marković :)
Muzička jedinstvenost Tommy Emmanuela se ogleda u genijalonj gitarskoj tehnici jednostavno nazvanoj "finger style" koju on naziva "boom chaka finger style" a koja, kao kod sviranja klavira, podrazumeva upotrebu svih deset prstiju. Tokom svirke Tommy koristi sve tehnike sviranja džitre - obične trzalice, thumbe trzalice; sviranje samo prstima, jednom rečju sve što se može desnom rukom to Tommy ume i Tommy radi.
Da pričam o životu Tommy Emanuela mogu do sutra - da mu je legendarni gitarista Chet Atkins bio prva inspiracija a da mu je on, Atkins, decenijama kasnije postao naveći fan te mu je 1999.god odao priznanje u "Certified Guitar Player"-u za životni doprinos razvoju i unapredenju gitarske svirke. Snimili su zajedno i nekoliko albuma. Mogu do sutra da pričam kako je i gde je počeo da svira, ali neću jer to možete i sami da uradite bez mog copy/paste - pun je googl Tommy Emammanuela. Reću ću vam ono što nam je on sam rekao.
Kaže - "ja ne poznajem note, veze nemam sa njima, samouk sam, skidam muziku na uvo, ništa ne zapisujem. Naučio sam da sviram od brata koji je bolji svirač od mene"... quququ huk u sali. Kako bre, zar se to može? Kako li tek bata svira? Rekao je, takode , da je od malih nogu sa braćom svirao po cirkusima i da je vežbao po ceo dan. "Najviše sam voleo da sviram uz pratnju veš mašine. Imali smo kod kuće u kuhinji jednu staru veš mašinu koja je lupala i ja sam svirao prateći ritam centrifuge!!!" Čoveče, mislim se ja, al bi se taj navežbao uz moju - model Gorenje od pre 25 god koja sama i prostire kad dođe momenat poslednje centrifuge i kad se od treske otvore vrata i veš poispada napolje.
Na njegovom koncertu možete čuti najlepše obrade Bitlsa, naravno kompozicije njegovog idola Chat Atkinsa, bugi, ragtime, sopstvenu muziku inspirisanu boravkom medu aboridžinima.......ma svira šta 'oce. I to kako svira!!.
One noći u Narodnom pozorištu stojeći na nogama posle ko- zna- kog- bisa svi smo zajedno zapevali Lenonov Imagaine i niko, ama baš niko od prisutnih nije bio pošteđen navale emocija. Ko god da je bio te noći u Narodnom -i oni u prvom redu i oni na trećoj galeriji, podelili su nezaboravan i magičan momenat bliskosti koju samo muzika i veliki majstori mogu da nam priušte. Bilo je to jedno od najuzbudljivijih muzičkih večeri u mom životu. Na poslednjem koncertu u Kolarcu prošle godine rekao nam je da taj koncert iz Narodnog pozorišta, koji su snimili, on i njegova žena puštaju prijateljima kao jedan od njegovih najboljih koncerata ever.
Posle muzike Tommy Emamnaule danima si haj, držite to neviđeno osećanje ispunjenosti. Tommy je kao peyote, kao najbolja red hear sinsemilla, kao najbolje piće koje može da se zamisli.
Posle Tommyevog koncerta zabole te za sve što ti jede džigericu. Zato jedva čekam 7. april
Tommy je za mesec dana ponovo na Kolarcu.
Požurite, nabavite karte, nečete zažaliti ni ovolicno.
Nemoj posle da mi kažete da niste znali, da vam nisam rekla