Tumaram danas po gradu, vreme lepo, dele cveće...ljudi vuku kese i kupuju. Jedan običan dan. Sve dok nisam srela mog prijatelja koga nisam videla izvesno vreme. Šeta sa decom. Jedan izuzetno uspešan a dobar čovek. Firma od nekoliko stotina zaposlenih, veliki biznis i van Srbije. Poljubim decu, vadim tek kupljene mandarine iz torbe. Pitam kako si - i on mi kaze-onako. Uvek nasmejan, veliki oreol harizme - od njega ne očekujem takav odgovor. Ti ljudi što naprave neke velike stvari nikad ne odgovaraju-onako. Valjda ih je žurba, život, konkurencija, natera da uvek govore da su sjajno. Sem, naravno ako ih baš dobro poznajete - dobićete možda odgovor - onako. I dok se u sekundi preslišavam koliko se dugo poznajemo, da bih dobila tako iskren odgovor - onako, shvatim da tih 15 godina i nije dovoljno za takav odgovor. U modernom svetu foliranja, biznisa i reklame sve mora da puca od zdravlja i sreće, uspeha i para. Za onako, zvuči zastrašujuće, ali, nema mesta. Danas ljudi iz biznisa tog kalibra zaposle svog ličnog psiho trenera da bi im rekli da i nije baš sve pesma u životu a ja bez trunke muke i honorara dobih iskren i pošten odgovor-onako!!!
Čekam, neću da pitam - i ja sam trenirana životinja koja zna da sačeka i ako je to protiv moje prirode. Kaže mi: Tanja, šlogirao sam se pre mesec dana. Borba, otežan govor, stres, cigarete, loša hrana, konkurencija koja kida. Sada se posle sto godina šetam sa decom. Iz papirne kese viri školski atlas. Pozdravimo se - ja napravim još nekoliko koraka po Knezu i vratim se u kancelariju da bih napisala ovaj post.
Balans u privatnom i poslovnom životu mora da postoji. Čitam pre nekoliko dana intervju sa direktorom Microsofta u Beogradu. Trči svaki dan posle posla. Ponese patike u kancelariju i trči posle posla do kuće.
U Beogradu kao i svim velikim gradovima na svetu - brza hrana je dominanta ishrana čoveka. Testo, slatkiši, čokolada. Puno kafe i cigarete.
Mnoge žene koje poznajem konzumiraju alkohol i puše. Ljudi ujutro jedu pljeskavice, kobasice, ručaju kifle. Jedu puno crvenog mesa i ugljenih hidrata. Ja ne znam sve o zdravom životu ali evo nekoliko saveta kojih bi svi trebalo da se pridržavamo:
1. bavite se umereno sportom, trčite nekoliko puta (dva, tri puta nedeljno)
2.vodite računa o svojoj ishrani i ishrani svoje dece
3. ne konzumirajte puno slatkisa
4.radite stalno i planirajte, nemojte živeti kampanjski
5. provodite vreme sa svojom porodicom, odmarajte se, probajte da putujete, menjajte se
Smišljajući pre nekoliko dana team building za jednog klijenta - predložim više fore radi, da svi u njegovoj firmi trče. Za to ne treba bog zna šta, samo patike i eventualno sat. Da se napravi tim i da istrče u majicama firme trku zadovoljstva ili neki krug oko Ade zajedno. Možda da zaposle trenera i da napredniji od njih istrče i polu maraton. Gleda me čovek i ne veruje šta govorim. Ipak, kaže da će razmisliti.
Pošaljem mu mail u kome mu ispišem da postoji i trka svih prijavljenih firmi na svetu, velika medijska propraćenost, upoznavanje sa kolegama, adrenalin trke.... Dodam pravi esej o timskom duhu, pripadanje timu, trka štafeta... Firme koje su izabrale način da umesto zajedničkog ručka ili večere sat ili dva treniraju zajedno sa trenerom u parku. Pošaljem još par frapantnih slika službenika sa podočnjacima i bledo roze zdravih ljudi u firmama koje su uzele trenera ili sami treniraju za trku firmi.
Tim ne mora da bude firma, tim može da bude i vaša porodica, krug prijatelja. Put ka zdravlju je dug i trajan proces i nikada se na zavšava. To je promena načina razmišljanja i sistem novih vrednosti koje usvajate.
Sutra je nedelja - slobodan dan... razmislite kako ćete ga provesti....
Srećan nam 8.mart.