Tri su kardinalna uzroka raspada društvenog tkiva Srbije:
1. Zločinački i pljačkaški režim Slobodana Miloševića.
2. Neodgovorni i pljačkaški režimi posle 5. oktobra 2000.
3. Monetarni sistem uspostavljen u Srbiji tokom protekle decenije.
Ekonomske činjenice su neumoljive i neupitne. Bruto društveni proizvod Srbije prošle, 2014. godine na nivou je BDP-a iz sedamdesetih godina XX veka. U odnosu na BDP Srbije 1989. godine, prošlogodišnji je bio za trećinu manji. Da bi Srbija dostigla nivo industrijske proizvodnje iz 1989. godine potrebno je da se narednih 30 godina razvija po godišnjoj stopi rasta BDP-a od 7,5 odsto.
Udeo industrijske proizvodnje u BDP-u Srbije je sa 40% 1989. godine srozan na 23,5% prošle godine. Ne stvara se dovoljno novih vrednosti, ne povećavaju se produktivnost rada i stopa zaposlenosti, nema rasta BDP-a, već pad od 1,8% prošle 2014, dok se za tekuću godinu prognozira takodje pad od 0,5%! Pored male proizvodnje i velike nezaposlenosti problem je i visoki spoljnotrgovinski deficit. Uzrok je, naravno, nizak izvoz, koji je oko 20% BDP-a, što znači da se izvozom ne može rešiti pitanje spoljne likvidnosti.
Posebna, tragična priča je javni dug Srbije. Tri vlade (Cvetkovića, Dačića i Vučića) potopile su Srbiju u živo blato dužničkog ropstva, sa ukupno 14 milijardi evra uzetih kredita tokom proteklih 7 godina (7 milijardi evra Cvetković, a 7 milijardi evra Dačić i Vučić). Tako na kraju 2014. godine javni dug Srbije iznosi 22 milijarde i 757 miliona evra, što je 70,9% BDP-a, znatno više od projektovanih 45%. Samo za kamate na uzete kredite Srbija ove godine mora da isplati milijardu evra, što je 3% BDP-a! Pa da i dalje uzima nove kredite, da bi vraćale ranije uzete, plus kamate!
Gde su otišle te pozajmljene pare, tih skoro 14 milijardi evra na duše Cvetkovića, Dačića i Vučića? U nove industrijske pogone? U nove poljoprivredne farme? U banje i druge turističke kapacitete? U auto-puteve Koridora 10 i 11 i u nove pruge? U nove hidro i termo elektrane?
Uz ove porazne ekonomske činjenice i podatak da su zbog pljačkaške privatizacije i nerealnog kursa dinara desetkovane domaća proizvodnja i poljoprivreda, dok su samo uvozni lobi i njihovi plaćenici profitirali. Ono malo preostalog profitabilnog kapitala u Srbiji prodato je tzv. investicionim fondovima, dok su bankari, zahvaljujući pokrivanjima minusa od opština i države do javnih preduzeća i privatnih firmi, kao i datim kreditima i reprogramiranjima istih, postali de facto vlasnici države Srbije.
I najzad, veliki je problem monetarni sistem Srbije, koji je proizvodnju i stavljanje novca u opticaj iz Narodne banke Srbije izmestio u privatne banke. Tako je NBS, kao i ostale centralne banke u republikama bivše SFRJ, pretvorena u običnu menjačnicu, a bankarima su date odrešene ruke u kreiranju novčane mase i diktiranju monetarnih parametara.
Šta je epilog ovog finansijskog fašizma? Ćutanje medija o uzrocima ekonomskog i civilizacijskog propadanja većine stanovništva Srbije, demagoško zamajavanje građanki i građana Srbije da će se štednjom, većim porezima i smanjivanjem plata i penzija izaći iz ekonomske krize (a u stvari se samo produžava agonija i odlaže bankrot) i lagodan život kako tzv. režima, tako i tzv. opozicije, koji su zapravo svi zajedno samo agenti u civilu finansijskog fašizma.
Nema čak ni pokušaja, ni glasića iz redova režima ili tzv. opozicije da se po ugledu na Grčku i susednu Hrvatsku barem otpišu dugovi najugroženjim građankama i građanima kojima su godinama blokirani računi. Jeste da je ta mera otpisa dugova samo lečenje posledica, ali ne i uzroka, ali na taj način vlade koliko-toliko pokazuju da brinu o sopstvenom stanovništvu.
Scena iz filma „Levijatan" Andreja Zvjaginceva, kada lokalni moćnik u liku debelog, masnog, korumpiranog gradonačelnika u pratnji kamarile izlazi iz crkve i potom se svi bezbrižno smeštaju u crne, de lux limuzine i odlaze u koloni, veran je umetnički izraz tog pretećeg, sveprisutnog finansijskog fašizma, koji svakog dana beskrupulozno žrtvuje nove ljude prisiljavajući ih da se ubijaju, ponižavaju, kljukaju sedativima....
P.S. Indikativna je jučerašnja izjava glavnog austrijskog istražitelja mućki u Hipo Alpe Adria banci Kristijana Belera: "Banku pljačkaju samo diletanti, a pravi profesionalci osnivaju banku." On je, u intervjuu bečkom dnevniku "Kurir", objasnio da je "sistem Hipo" na Balkanu funkcionisao na način da kod finansiranja nekretnina nije bilo provere rizika, niti procena održivosti. Uz to, podvukao je Kristijan Beler, Hipo banka se često upuštala u poslove sa "teškim" kriminalcima, obaveštajcima, pripadnicima vojske, visokorangiranim, podmitljivim političarima...