Piše: Rodoljub Šabić
Facebook-ova čistka "lažnih imena" stigla je i do nas. Najveća društvena mreža na Internetu od skora i sve češće i od korisnika u Srbiji traži da potvrdi identitet dokumentom koji sadrži ime i fotografiju.
Facebook brani novu politiku "pravih imena" tvrdnjom da ona ima za cilj da odvrati zlonamernike, da zaštiti korektne korisnike jer će se znati ko je s kim u kontaktu. Ali...
Facebook je, zna se, odavno meta kritika i optužbi da "špijunira" svoje korisnike, odnosno da zloupotrebljava podatke koje mu oni povere, a nova politika "pravog imena" tome daje dodatni doprinos. Nije slučajno da je izazvala revolt širom sveta, pa i kod nas.
Mnogim posebno kontraverznim smatraju način na koji se pravilo "pravog imena" aktivira. Dosta je da u nekoliko klikova korisnik bude "optužen" da koristi lažno ime, pa da mu profil bude blokiran, a mogućnost daljeg korišćenja uslovljena potvrdom identiteta. "Prijava", razume se, ne mora biti dobronamerna, naprotiv, što generalno jeste, a u slučaju nekih posebnih društvenih grupa, npr. transrodnih osoba, može biti poseban problem, budući da se insistira na korišćenju ličnih imena iz dokumenta, a ono u većem broju slučajeva nije usklađeno sa stvarnim identitetom.
Kako god bilo, realnost je da su i naši sugrađani već suočeni s tim da im je profil na Facebook-u ugašen a da se, da bi se ponovno aktivirao, od njih traži da potvrde identitet dokumentom koji sadrži puno ime i prezime i fotografiju, a da na profilu "istaknu" pravo ime. Neki od njih to iskustvo opisuju kao nešto "najneprijatnije što su doživeli od strane jedne društvene mreže", ali... Mnogima je profil na Facebook-u izuzetno bitan, često iz sasvim egzistencijalnih, profesionalnih razloga, pa se i nevoljno ipak pokoravaju zahtevu.
Neki naši sugrađani već su mi se obraćali kao povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, ukazujući pri tom na odluku jednog mog nemačkog kolege (poverenik Hamburga) čiji je stav da insistiranje na pravilu "pravog imena" predstavlja povredu privatnosti nemačkih građana, interesujući se da li postoji ikakva mogućnost za formalnu akciju Poverenika.
S tim u vezi treba podsetiti na nekoliko činjenica.
Sedište Facebook-a za Evropu je u Irskoj, pa nipošto nije zanemarljivo da irski poverenik stoji na stanovištu da korisnici ove društvene mreže ne treba da koriste lažna imena odnosno pseudonime.
Stav poverenika Hamburga, odnosno istovetan a nekoliko godina stariji stav još jednog nemačkog poverenika, onog iz Šlezvig-Holštajna nije ni u samoj Nemačkoj dobio nepodeljenu, nespornu podršku sudova. Naprotiv, o ovom pitanju su nemački upravni sudovi zauzimali različite, čak potpuno oprečne stavove.
Konačno, čak i nezavisno od konkretne sadržine zauzetih stavova krajnje je neizvesno kako bi se moje nemačke kolege i nemačko pravosuđe uopšte "upuštali u problem" da - a) Nemačka nije članica EU, b) da Facebook, kao što rekosmo, nema sedište u EU (Irska) i c) da Facebook nema registrovano privredno društvo Facebook Germany u samoj Nemačkoj.
A nažalost, ništa od navedenog ne govori u prilog zasnivanja nadležnosti srpskog poverenika ili srpskog pravosuđa.