Tamara je novinar. Dobar novinar. Tamara se bori da novinari mogu pošteno da rade svoj posao. I bori se za to da se zna ko taj posao radi pošteno, a ko se novinarom samo zove. Mislim, sam sebe tako naziva.
Tamara u svojoj borbi koristi strašno oružje, ogledalo. I preti njime na sve strane. Oni koji se u to ogledalo pogledaju i prepoznajuse , ponašaju se kao italijanski fudbaler 5 minuta pred kraj utakmice na kojoj njegov tim vodi. Padaju kao pokošeni makar ih niko nije ni pogledao. I kukaju iz sveg glasa da je Tamara ugrozila njihov život i postojanje. I onda prave višeminutne bljuvotine i prikazuju ih stalno. Tamara je za njih državni neprijatelj, životougrožavač, pobunjenik, revolucionar, ....A na taj način ugrožavaju nju. Njen život, njenu slobodu.
Napad na Tamaru nije zbog onoga što im je pokazala u ogledalu, time se veoma ponose. Napadaju je zbog toga što radi svoj posao. Napadaju je zbog toga što se plaše da u svojem delovanju ne izgledaju dovoljno požrtvovano i da onaj koga se zaista plaše može pomisliti da nisu spremni na sve. Samo zbog toga napadaju Tamaru i preko nje ogledalo.
Tamara je novinar, dobar novinar. Tamara radi pošteno svoj posao.I bori se da i drugi novinari mogu pošteno da rade svoj posao.
Onima, koji bi želeli da ih zovu novinarima, a došli su do faze da sebe samo u potaji smeju tako da zovu, ne vredi apelovati na osećaj sramote. Ne bi radili ovo da ga imaju. Dovoljno je da prestanu. Isto tako nepotrebno je apelovati da promene profesiju, doći će već neki Čanak koji će ih amnestirati uz beli klavir dok otpevaš pesmicu My way.
Samo prestanite. Znate i sami koliko je ugrožavate , koliko trujete druge ljude. Otrov se može izliti a onda smo ga svi ugasili.
Onima koji su se uplašili ogledala koje je držala poručujem da se sete onih stihova o majmunu koji gleda u ogledalo. Al' je ružan, al' je dlakav, ne daj bože da sam takav.
P.S. Tamara Skrozza je moja drugarica. Drugare volim, ne dam i branim.