Posveceno mojoj sestri koja zivi daleko
Kako je nastala pustinjska ruza, kamen?
Davno jednom postojao je beduin bez pravca i cilja.Na dugim putovanjima kroz nepregledna prostranstva Sahare odjednom je zapazio cvet neizmerne lepote kako raste na obodu pustinje.Zastao je da se divi bojama koje do tad nije video i glasno govorio cvetu o njegovoj posebnosti.Reci su bile kao kapi kise tako retke u tim predelima. Cvet je vrlo brzo poceo da izbacuje jos pupoljaka i da biva sve lepsi. Beduin se stalno vracao sa svojih putovanja i dolazio sa jos lepsim recima za cvert.Gde god da je bio, uvek je mislio na cvet i radovao se povratku. Cvet je to znao i vatrometom boja donosio je lepotu na obod pustinje.
Ipak, vreme je teklo padanjem peska u pescanom satu i beduin je isao na sve dalje puteve gde je nailazio na prepreke,ratove i tesku prohodnost. Umor je vladao njime, bio je zeljan sna i mira. Sve redje je mislio na cvet i ponekad prolazio pored njega u sve duzim razmacima.Reci divljenja su se smanjivale. Cvet je venuo a beduin to nje video.Jednog dana na mestu cveta vise nije bio cvet nego pustinjska ruza, kamen Sahare.
Reci vise nisu imale smisla. Samo secanja na proteklo vreme i cvet koji je ziveo od ljubavi.