Juce sam trcao sa jednim brazilcem. Bivsi vojak, specijalac. Utegnut kao lovacki ker. Cepa maratone i to jakim tempom. London, Njujork, Cirih ...Vidim ja da ima sta da se nauci pa ga cedim onako dok trcimo. I kaze mi covek da se povredio pa morao da pronadje metod kako da prevazidje povredu, a da i dalje trci uspesno. Tako je dosao do metoda trcanja u kome nema zamaranja, a rezultati su fantasticni. Cuo sam ja to i pre ali mi je on bio konkterni primer. Znaci ide ovako:
Od opreme vam treba samo onaj pojas koji meri frekvenciju srca ili smartwach ali nije pouzdan kao pojas ...
Uzmete broj 180 i od njega oduzmete vase godine. Evo npr. Milanče ima 40 godina. 180 -40=140. Broj 180 uzet kao srednja vrednost max opterecenja srca ... ono kad neko povrati kada se preforsira. Znam da je to individualno ali 180 je nekakva srednja vrednost.
Ok. Znaci krecete da trcite ali puls ne sme da vam predje 140. I tako 3 puta nedeljno po 40 min.
Pazi sad foru. U pocetku tim tempom srca predjete za 1 sat 6 km (lupam). Posle mesec dana sa istom frekvencijom predjete 7 km za sat. I td.
Izazov je tu, a sve ide prirodno i bez naprezanja. U pocetku za one koji nisu u kondiciji puls od 140 prestavlja hodanje, ali kasnije prerasta u trcanje. A topi salo ludacki. Ovi mrsavi moraju dobro da klopaju.
Mislite o tome.
Ljubi vas Spi.
Pesma meseca