O Devetom martu nisam pisala, ni o Osmom martu nisam pisala, pišem danas Desetog marta, da sam se sa velikim žaljenjem i tugom setila tih devedesetih.
Možda, da smo bili pametniji, hrabriji, da se nismo povukli sa ulica Beograda, možda, možda se ono ludilo nikada ne bi desilo.
Ja sam bila prva godina srednje škole, ni sama ne znam kako sam se te večeri vratila kući.
Tenkova i vodenih topova se sećam i rečenice upućene od nekog nepoznatog mladića: „Mala beži odatle, pregaziće te“.
Mala nije imala gde da pobegne, jer je tim putem išla kući.
Možda se sva ova stradanja, ratovi, nesreće, podele, izbeglištva, ubistva, klanovi, daš mi dam ti i sve ostao nikada ne bi desili.
Možda, sve što je ostalo je jedno veliko možda.
Danas je Deseti Mart.