Autor: Miroslav Janković
Savremeni život je neobjašnjiv bez priče o ulozi koju mediji imaju u njemu. Globalno gledano, u trenutku u kome postojimo mediji se nalaze na vrhuncu svoje moći. Čitajući fantastičnu knjigu uglednog britanskog novinara Džona Lojda (John LLoyd) „Šta mediji rade politici" došao sam do podatka da u Britaniji svakoga dana 35 000 000 ljudi čita dnevne novine, 36 500 000 magazine, a 25 000 000 koristi internet kao izvor informacija. Imamo štampane medije, elektronske medije, internet izdanja štampanih medija, blogove, radio programe... Autor je potpuno u pravu kada kaže da teme koje nameću mediji dominiraju javnim i privatnim životima. Mediji formiraju sliku sveta u kome živimo. Toga moramo da budemo svesni. Taj proces ima i slabosti i prednosti. Sve je to u redu dok nam novinari serviraju objektivne, istinite i nezavisne informacije. Kada to nije slučaj mi postajemo masa za oblikovanje, kao plastelin. Nezaobilazan element ovoga procesa je i odnos političari - novinari. Političari shvataju da su mediji njihov kanal komunikacije sa glasačima. Novinari znaju da bez ekskluzivnih izjava i komentara političara njihovi tiraži neće rasti. Nasuprot, oni će padati. Ovaj odnos, da ne kažem borbu, LLoyd naziva Zero-Sum-Game, igra u kojoj onoliko koliko jedan učesnik dobija drugi mora da gubi, sa ishodom nula.
Da se za vratimo na Srbiju. Kada kažem da se medijska scena u Srbiji nalazi u haotičnom stanju ne bih mogao da se pohvalim originalnošću. U čestim razgovorima o srpskim medijima ovo je uvek jedan od zaključaka, ali mi se čini da je takav zaključak posledica jednog generalnog utiska koji se stiče običnim praćenjem medija bez ozbiljnije analize. Dnevni list Danas je u utorak objavio tekst o incidentima vezanim za medije kojih je samo u mesecu maju bilo 23. Kada se svi ti incidenti vide na jednom mestu onda se dobija jasan presek i ta šira slika koja nam je potrebna.
Rezultati tog istraživanja pokazuju da ih je bilo 23 do 27. maja. Dakle, skoro svaki dan. Novinari su napadnuti 16 puta i to: fizički napadi (2 napada), napadi na imovinu (5 napada) i pretnje, verbalni napadi i drugi pritisci (9 slučajeva). U maju mesecu imamo i dve osude novinara, jedno hapšenje i dva slučaja u kojima su novinari prekinuli emitovanje programa zbog neisplaćenih zarada. Zabeležen je i slučaj u kome je jedan medij optužen za cenzuru, ali i incident u kome su nekoliko medija objavili fotografije nage dvanaestogodišnjakinje koja je seksualno zlostavljana. Ovde se radi o dostupnim podacima o incidentima što ne znači da lista napada nije dramatično duža.
Ako obratimo pažnju na pretnje novinarima kao najbrojniji oblik napada, odnosno na to od koga dolaze, možemo da zaključimo da su novinari izloženi pritiscima svih društvenih slojeva. Novinarima prete političari, građani, sportisti, razne javne ličnosti, NN lica, ali i što je veoma interesantno - drugi novinari. Mene je u apsurdnost odvela informacija da je Željka Milićević (vlasnica i urednica valjevskog nedeljnika "Pečat") u uredničkom komentaru objavila tekst u kome obećava valjevskom novinaru Džanu Vićentijeviću "besplatne čitulje u tiražu od 8000 primeraka". Razlog za ovu pretnju bio je tekst koji je Vićentijević napisao o tiražu nedeljnika „Pečat". Tek tako čoveku je obećana čitulja.
Suštinsko pitanje je u kojoj meri smo mi građani i građanke dobro i istinito obavešteni o svakodnevnici ovog društva, ako smo prepušteni informacijama koje nam plasiraju mediji koji rade u ovakvoj atmosferi? Majkl Šadson, jedan od najoštrijih komentatora u američkim medijima, ovom problemu dodaje još jednu komponentu, a to je interesovanje građana. On kaže: „Dobro obaveštenog građanina ne odlikuje potrošačko poznavanje savremenog kataloga dostupnih informacija, već formiran zbir interesovanja koja od korišćenja samog kataloga zahtevaju nešto više nego što je slučajan napor". Treća komponenta o kojoj bi trebalo razmisliti tiče se samih novinara. LLoyd u svojoj knjizi naglašava opasnost od „podleganja samih medija „romantičnoj težnji" da sebe prikažu kao herojskog i problemima opterećenog pobednika koji prevazilazi sve prepreke i pored malih šansi".
Ustvari, ja želim da znam koliko smo mi zaista slobodni?