Bezobzirne, bahate vozače koji se parkiraju u desnoj traci u Bulevaru kralja Aleksandra već izvesno vreme stiže neočekivana kazna. Skoro svake nedelje, ponekad i više puta, iz jedne zelene Astre, u različito doba dana, momak koji sedi na sedištu suvozača, farbom u spreju boji te automobile, ostavljajući im crvene, zelene, crne, žute tragove po karasoriji i staklima, dok auto polako prolazi ulicom.
„To je jezivo, šta su mi uradili", priča žrtva - vlasnik već vremešnog Mercedesa. „Stao sam samo na 2 minuta, da uplatim kladionicu, kad ono - šteta koju mi ni serija pogodataka neće pokriti". Sa mladićem zastrašujućeg izgleda i kad nije iznerviran, kao što je bio kada mu je na crnom Kajenu crnogorske registracije ostala zelena štrafta, niko se ne bi ni usudio da razgovara. „Reakcije su svakakve", priča prodavačica iz pekare preko puta studentskog doma. „Polude, traže ko je to uradio, viču, kunu, svi, naravno, psuju, jedan je jecao... Ipak, sve smo se uplašile kada je jedan tip video te ljude iz Astre, i pojurio za njima. Oni su ga, izgleda, spazili i krenuli u beg. Ne znam da li su ih stigli, ali se farbanje nastavilo."
I reakcije prolaznika su različite. Tako T.S. smatra da je u pitanju čist vandalizam, dok njen suprug N.S. ne samo što podržava akciju i smatra je svojevsrnim vidom građanske neposlušnosti, nego i žali što nema hrabrosti da se i sam priključi. „A mogao bi neko i da razbija izloge novootvorenih prodavnica na mestima gde su bile legendarne kafane", čak dodaje ovaj ljubitelj dobrog zalogaja i dobre kapljice.
Sociolog Jelisaveta Džumkanović kaže da se ovakva reakcija može i očekivati, i da kada sistem zataji, u ovom slučaju policija koja ne uspeva da vozače koji blokiraju saobraćaj onemogući, grad pronalazi načina da sam ostvari sopstveni interes. „Svi se sećamo daleko drastičnijeg primera - odreda smrti iz latinske Amerike, kada su građani, štiteći se od mafije, organizovali patrole koje su ubijale huligane i siledžije, bez ikakvog suđenja, zakona ili bilo čega. Ta pojava se u teoriji naziva društveni, odnosno urbani osvetnik. U Njujorku je, recimo, bio daleko drastičniji slučaj od našeg, negde osamdesetih. Zbog izmeta koji su konji iz turističkih zaprega ostavljali na ulici, jedan pojedinac koga su mediji nazvali Horakil (Konjoubica), po analogiji sa Unabomberom, otrovao je tri konja iz gradsklih štala dok nije uhvaćen i osuđen na 2 godine zatvora. Ti što kod nas farbaju teško da mogu da budu osuđeni, osim možda za uznemiravanje javnog reda i mira, jer je šteta koju nanose ipak minimalna, pa bi umesto da ih policija juri, bilo mnogu bolje da otkloni uzrok i efikano sreči parkiranje", kaže Džumkanovićeva, ali dodaje da ipak nije pravnik. Policajci na Bulevaru i drugi zvaničnici o svemu ovome, naravno, ne znaju ništa.