Uuuh. ala pada...
Podsetio me je na jedan, isti ovakav, sneg koji je pao pre tridesetak decembara, kad mu se niko nije nadao, a narocito nisu Putari - pa su uspeli da ociste samo pravce na putu a krivine su malo zapostavili. Kako mi nije bila prva snezna zima na drumu, a da ne bi bila i poslednja, vozio sam pravcem sporije nego sto mi je obicaj i sklanjao se onima koji nisu mislili na sledecu krivinu. Takvih je bilo nekoliko i svi su u doticnoj krivini postali latice limenog cveta - vlazni san svakog autolimara. Mogao sam da ukocim ali nisam smeo, u retrovizoru sam video kamion sa prikolicom koja je leprsala za vucnim vozilom, nema sanse da ukoci, vidim sebe kao belu kuglu koja ce, snazno udarena, da uleti u onaj karambol ispred (od tada se zgrcim kad vidim pocetni udarac u snukeru).
Kako sam pristalica teorije da je, u voznji, gas = spas a kocnica nuzno zlo, stisnem "do daske", okrenem volan pa bezi sa puta u sneg i stignem jedno 3 metra od druma gde sam se zaustavio, a sneg mi do prozora. Kamion uleti u onaj, pomenuti, limeni cvet i totalno ga remodelira, srecom bez icijih zdravstvenih posledica, cudo, zbilja, a ja pocnem da razmisljam kako da izadjem iz auta kad ne mogu da otvorim vrata a preveliki sam za prozor. Nikad u zivotu nisam prizeljkivao kabriolet kao tada..
Dok sam razmatrao izbijanje sofersajne kao opciju za spas, pojavio se, odnekud, Direktni izaslanik Gospoda Boga, u liku plavookog coveka sa kacketom, u radnickom odelu iz jednog dela, koji je, zamislite, zaustavio "FerguSona" i prisao da osmotri situaciju. Osmatranje je trajalo , pa, jedno 10 sekundi a onda je rekao: "Samo Ti sedi mirno, sad cu ja...". Odmotao je sajlu, prikacio je na drzac motora mog auta, seretski dobacio: "Bas si se fino parkir`o, taman na duzinu sajle" i izvukao me na drum za minut.
Naravno, posle je doslo zahvaljivanje do neba, kol`ko sam duzan, ma nista, treba pomoci coveku u nevolji, znate vec takve situacije, ispostavi se da je on predsednik Mesne zajednice a nije upoznao novog doktora (ovo nije ono selo o kome nam je pricao Milos - secate ga se iz ranijih prica) i bas bi voleo da doktor dodje kod njega na rucak, da se upoznaju, i ko da odbije takav poziv...
I tako, sutra, ja poneo konjak za domacina, maramu za zenu, cokolade za decu, sve po propisu, oko stola njegovi roditelji, nekoliko komsija, deca vire iz druge sobe al` ne smeju da pridju, nije red, zena ne seda za sto iako je postavljeno i za nju, sluzi, ritualno, sljivovicu, ja bih pre popio gas iz lampe nego sljivovicu al`, sad ispadni uobrazeni mamlaz pa nemoj da pijes sa domacinom, bas jaka, kazem, ja pek`o, ponosan on, zena sipa jos jednu, ja na ex, da se muka brze zavrsi, zenina ruka brza nego moja muka, sipa i trecu, ja umocim jezik, 22 grada, kaze domacin, poslednjom raspolozivom sivom celijom racunam - 50 stepeni-priblizno, spasavaj se ko moze!
A onda, kao nagovestaj spasa, na sto stizu dva ogromna tanjira, podsetise me na "ili sa njim, ili na njemu", a na njima - pihtije!
Kad uvedu smrtnu kaznu za one koji se uzasavaju pihtija, ja cu prvi da omastim konopac!
Pihtije drhture ispred mene, izazivaju me svojom visinom od 12 santimetara, da smo Muratu pokazali nekoliko ovakvih tanjira istorija bi uzela drugi tok, al` kako da uvredis tako ljubazne domacine, na stolu su samo plitki tanjiri, mozda nema nista vise, ona poslednja siva celija se istrosila u medjuvremenu, ne znam sta mi je vise stegnuto, srce ili grlo, Ne daj se srce - izgubili smo boj - pocnem da gutam one pihtije, sto brze progutam brze ce da nestane, samo da u grlu ne zastane, vidi domacica kako ja halapljivo jedem pa stavlja jos, ukratko, pojedem tako bar pola kile pihtija i kazem, u ropcu, da ne mogu vise ni gram da proturim kroz grlo i da sam se tako najeo da sledeca dva dana vise nista necu moci da progutam. I nista nisam slagao.
A onda je domacica sklonila tanjire i donela nove.
Moj sljivogled je mom pihtijastom mozgu slao slabu sliku celog pecenog praseta, zenskog, belog, sa kratkom njuskom u kojoj je crvena jabuka a iz siljatih usiju vire zelene papricice, a uz oval sa prasetom je stigla i cinija sarmi, da se ne dangubi dok se prase sece.
Bilo je tu jos svacega ali ja nisam vise nista video.
Kao kad pogledate u sunce pa zatvorite oci, ostane vam u ocima zuti disk.
Ja sam video samo pihtije.