Probudice se opet Istok i Zapad,kad milioni gladnih krenu u napad,Na one bez skrupula,morala i stida,Setice se svi trase starog betonskog Berlinskog zida.
Prokljucace opet Sever i Jug,ugnjeteni,jadni i gladni zbice se u kolonu,drug po drug,Krenuce slozno i smelo,da naplate stari dug.
Ima nas mnogo,previse na celoj Planeti,Vise od sest milijardi,a mesta i hrane nema za sve.Nema posla i plate,razvijeni sistemi u modernom svetu,ne daju zeljene rezultate.
U ovom trenutku ljudske Evolucije,na gvozdena vrata bedema kapitalizma kucaju nove Revolucije.Radnicki barjak po celom svetu prkosno se vije,Gladan i bedan,sve zivo,a krivo,krvnicki ima da bije.
U eri svakojakih podela i nove nepravedne raspodele kapitala,Na jednoj strani bice mnogo ala,na drugoj previse budala.Njihov sukob na bojnom polju,ne moze nam, i nece,doneti nikakvu sudbinu bolju.
Sto se nas tice,i ovde ima da bude svasta,Jer ovde uvek svasta i biva,Tako je,kad nas niko ni zasta i ne pita,Ne daj Boze samo,da nam Hrvati,il' Rusi, opet uvale nekog novog Tita...
I tako sve Jovo nanovo,u krug,zivot tece li tece,Borbeni poklici sirom Planete zlokobno zvece,Bice rata i krvi,besa do nebesa,nepoverenja i stalnih kriza,Gledacemo jedni druge preko nisana,ociju krvavih,sasvim izbliza.
Na kraju,svi gube,niko ne dobija,Za ideale uvek ginu budale,A blago pokupe lideri,pederi i velike vodje.Po koje,ipak,na kraju,sam Djavo dodje.I Dzaba stradanja,patnje i zrtve,Bankari broje samo novac,ne haju za mrtve!
A mrtvih,hiljade,milioni,prepune grobnice,Preziveli posle Revolucije,sami sebi,uz poklic Ora i Ura, gradice,iznova,neke nove,moderne,zlokobne,tamnice.
Uprkos svemu,bicu optimista,Jer sam,u sustini,susti mazohista!