Izabrao sam sedam velikih YU timova, kao podsetnik čime smo nekad raspolagali.
1. SP u Urugvaju 1930
Priča počinje godinu dana ranije, kada se, zbog velikog napretka beogradskih klubova, sedište Fudbalskog Saveza premešta iz Zagreba u Beograd. Kao znak protesta, iako je odluka doneta većinom glasova na skupštini saveza, hrvatski klubovi donose odluku da bojkotuju reprezentaciju, i usled toga najbolji državni tim odlazi na prvo Svetsko Prvenstvo sastavljen uglavnom od igrača iz beogradskih klubova (većinom iz BSK), kao i sa trojicom "stranaca". Kao jedan od samo četiri evropska predstavnika, Jugoslavija osvaja, na opšte iznenađenje kako svetske tako i domaće javnosti, odlično treće mesto (zajedno sa U.S.A.). Bio je to prvi veliki jugoslovenski fudbalski tim, a činili su ga sledeći igrači:
Milorad Arsenijević (BSK), Ivan Bek (Cette - Fra), Momčilo Đokić (Jugoslavija), Branislav Hrnjiček (Jugoslavija), kapiten Milutin Ivković (BSK), Milovan Jakšić (BASK), Blagoje-Moša Marjanović (BSK), Dušan Marković (Vojvodina), Dragan Mihajlović (BSK), Dragutin Najdanović (BSK), Branislav Sekulić (Montpellier - Fra), Teofil Spasojević (Jugoslavija), Ljubiša Stefanović (Cette - Fra), Milan Stojanović (BSK), Aleksandar Tirnanić (BSK), Dragomir Tošić (BSK) i Đorđe Vujadinović (BSK). Selektor je bio Boško Simonović.
Grupa B
Jugoslavija-Brazil 2:1(2:0) Tirnanić, Bek - Preguinho
Jugoslavija-Bolivija 4:0(0:0) Bek 2, Marjanović, Vujadinović
Polufinale
Urugvaj-Jugoslavija 6:1(3:1) Cea 3, Anselmo 2, Iriarte - Sekulić
2. Olimpijski Tim - Helsinki 1952.
Po mnogima najbolji tim koji je Jugoslavija ikada imala, i jedan od najboljih svetskih timova svog vremena, doživeo je svoj zenit na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. Sastav koji je vodila selektorska komisija u sastavu Arsenijević-Tirnanić-Lemešić zaustavljen je tek u finalu od, takođe velikog, Mađarskog tima. Meč koji je obeležio ceo turnir, naš tim je odigrao u prvoj rundi takmičenja protiv SSSR-a, u kome je posle sjajne igre i vođstva od 5-1, sovjetski tim izvukao na kraju remi 5-5. U ponovljenom meču nije bilo problema, slavili smo sa 3-1. Ovi mečevi su imali posebnu težinu zbog izuzetno nategnute političke situacije između dve zemlje u to vreme. Taj sastav je u svako doba dana i noći napamet znalo svako dete u zemlji:
Beara- Stanković, Crnković - Čajkovski, Horvat, Boškov - Ognjanov, Mitić, Bobek, Vukas i Zebec.
Preliminarna runda
Jugoslavija-Indija 10:1(5:0) Zebec 4, Mitić 3, Vukas 2, Ognjanov - A.Khan
Prva runda
Jugoslavija-SSSR 5:5(3:0) Zebec 2, Ognjanov, Mitić, Bobek - Bobrov 3, Trofimov, Petrov
Prva runda - ponovljeni meč
Jugoslavija-SSSR 3:1(2:1) Mitić, Bobek, Čajkovski - Bobrov
1/4-finale
Jugoslavija-Danska 5:3(3:0) Čajkovski, Bobek, Zebec, Ognjanov, Vukas - Lundberg, Seebach, Hansen
1/2-finale
Jugoslavija-Nemačka 3:1(3:1) Mitić 2, Čajkovski - Stollenwerk
Finale
Mađarska-Jugoslavija 2:0(1:0) Puskas, Czibor
3. Čileanci I - SP u Čileu 1962.
Uspeh sa prvog Svetskog Prvenstva ponovljen je na sedmom, u Čileu 1962. "Plavi" su zaustavljeni tek u polufinalu od odličnih Čehoslovaka (1-3), posle sjajnih igara, koje su opravdale renome koji je jugoslovenski tim stekao u medjuvremenu. Kostur tima su činili igrači koji su dve godine ranije na Olimpijadi u Rimu doneli Jugoslaviji zlatnu medalju (posle tri uzastopna srebra). I da, konačno su dobijeni i Nemci, i to u četvrtfinalu (1-0, Radaković).
Za igru koju je pružio protiv Urugvaja (3-1), Dragoslav Šekularac je od francuskog izveštača dobio ocenu 11! Sa 4 pogotka, Dražen Jerković je, sa još četvoricom igrača, podelio titulu najboljeg strelca turnira. Selektori Ljubomir Lovrić i Prvoslav Mihajlović su na to prvenstvo vodili sledeće igrače (po brojevima 1-22):
Milutin Šoškić (Partizan), Vladimir Durković (C.Zvezda), Fahrudin Jusufi (Partizan), Petar Radaković (Rijeka), Vlatko Marković (Dinamo), Vladica Popović (C.Zvezda), Andrija Anković (Hajduk), Dragoslav Šekularac (C.Zvezda), Dražen Jerković (Dinamo), Milan Galić (Partizan), Josip Skoblar (OFK Beograd), Srboljub Krivokuća (OFK Beograd), Slavko Svinjarević (Vojvodina), Vasilije Šijaković (OFK Beograd), Željko Matuš (Dinamo), Muhamed Mujić (Velež), Vojislav Melić (C.Zvezda), Vladica Kovačević (Partizan), Mirko Stojanović (Dinamo), Žarko Nikolić (Vojvodina), Nikola Stipić (C.Zvezda) i Aleksandar Ivoš (Sloboda).
Grupa A
SSSR-Jugoslavija 2:0(0:0) Ivanov, Ponedelnik
Jugoslavija-Urugvaj 3:1(2:1) Skoblar, Galić, Jerković - Cabrera
Jugoslavija-Kolumbija 5:0(2:0) Galić 2, Jerković 2, Melić
1/4-finale
Jugoslavija-Nemačka 1:0(0:0) Radaković
1/2-finale
Čehoslovačka-Jugoslavija 3:1(0:0) Kadraba, Scherer 2 - Jerković
Meč za treće mesto
Čile-Jugoslavija 1:0(0:0) Rojas
4. SP u Nemačkoj 1974.
Veliki tim od koga se mnogo očekivalo, ali koji ta očekivanja nije ispunio. Tim je prošao kroz pakao kvalifikacija (sa Grcima u Atini, majstorica sa Španijom u Frankfurtu), i odigrao ravnopravno sa braniocem trofeja, Brazilom, na otvaranju prvenstva u Frankfurtu - 0:0. Zatim je pobeđen Zair sa rekordnih 9:0, i na kraju takmičenja u grupi, remizirano je sa Škotima 1:1, što je bilo dovoljno za prolaz u polufinalnu grupu, gde su "Plave" čekali Nemci, Šveđani i Poljaci. Sva tri meča u toj polufinalnoj grupi Jugoslavija je, na razočarenje nacije, izgubila. Zašto, niko nije znao da objasni. Selektor je bio Miljan Miljanić, a na prvenstvo je poveo sledeće igrače (po brojevima 1-22):
Enver Marić (Velež), Ivan Buljan (Hajduk), Enver Hadžibadić (Željezničar), Dražen Mužinić (Hajduk), Josip Katalinski (Željezničar), Vladislav Bogićević (C.Zvezda), Ilija Petković (Troyes - Fra), Branko Oblak (Hajduk), Ivica Šurjak (Hajduk), Jovan Aćimović (C.Zvezda), Dragan Džajić (C.Zvezda), Jurica Jerković (Hajduk), Miroslav Pavlović (C.Zvezda), Luka Peruzović (Hajduk), Kiril Dojčinovski (C.Zvezda), Franjo Vladić (Velež), Danilo Popivoda (Olimpija), Stanislav Karasi (C.Zvezda), Dušan Bajević (Velež), Vladimir Petrović (C.Zvezda), Olja Petrović (C.Zvezda) i Rizah Mešković (Hajduk).
Grupa B
Brazil-Jugoslavija 0:0
Jugoslavija-Zair 9:0(6:0) Bajević 3, Džajić, Šurjak, Katalinski, Bogićević, Oblak, Petković
Škotska-Jugoslavija 1:1(0:0) Jordan - Karasi
Polufinalna grupa 2
Jugoslavija-Nemačka 0:2(0:1) Breitner, Muller
Poljska-Jugoslavija 2:1(1:1) Deyna, Lato - Karasi
Švedska-Jugoslavija 2:1(1:1) Edstrom, Torstensson - Šurjak
5. SP u Španiji 1982.
Koliko se od igrača koji su išli na SP u Španiju očekivalo najbolje govori podatak da je FSJ prvi put odredio premije i za eventualno osvajanje prvenstva. Tim prepun kvalitetnih igrača, od kojih su neki uspešno igrali u eminentnim evropskim timovima (do tada su "stranci" retko igrali u reprezentaciji), nije uspeo da prođe ni eliminacionu grupu, koju su činili još i Španija, Severna Irska i Honduras. Na startu remi bez golova sa Severnim Ircima, a zatim i poraz od domaćina Španije, uz obilatu pomoć sudije Sorensena. Pobeda u poslednjem kolu nad Hondurasom od 1-0 nije bila dovoljna za prolaz. Selektor je ponovo bio Miljan Miljanić, a tim su činili (po brojevima 1-22):
Dragan Pantelić (Bordeaux - Fra), Ivo Jerolimov (Rijeka), Ivan Gudelj (Hajduk), Velimir Zajec (Dinamo), Nenad Stojković (Partizan), Zlatko Krmpotić (C.Zvezda), Vladimir Petrović (C.Zvezda), Edhem Šljivo (Nice - Fra), Zoran Vujović (Hajduk), Zvonko Živković (Partizan), Zlatko Vujović (Hajduk), Ivan Pudar (Hajduk), Safet Sušić (Sarajevo), Nikola Jovanović (Budućnost), Miloš Hrstić (Rijeka), Miloš Šestić (C.Zvezda), Jurica Jerković (F.C.Zurich - Sui), Stjepan Deverić (Dinamo), Vahid Halilhodžić (Nantes - Fra), Ivica Šurjak (P.S.G. - Fra), Predrag Pašić (Sarajevo) i Ratko Svilar (Antwerp - Bel).
Grupa E
Jugoslavija-Severna Irska 0:0
Španija-Jugoslavija 2:1(1:1) Juanito, Saura - Gudelj
Honduras-Jugoslavija 0:1(0:0) Petrović
6. Čileanci II - SP za mlade, Čile 1987.
Ako se izuzme mlada reprezentacija koja je osvojila prvo Evropsko Prvenstvo za mlade (koje u to vreme nije imalo veliku težinu), ovo je prvi jugoslovenski tim koji je doneo naciji toliko željenu titulu sa nekog velikog takmičenja. Iako to nije bilo "ono pravo", ipak je ovaj uspeh došao kao melem na ranu ljubiteljima fudbala, kao i jasan pogled u "ružičastu" budućnost. Ekipa je bila sastavljena od zaista najvećih talenata kojima je naš fudbal u to vreme raspolagao. Selektor Mirko Jozić je sjajno ukomponovao ekipu, pravilno rasporedio "znalce" i "radnike", i, uz već poslovičan talenat, ta kombinacija nije mogla da ne da rezultat. Sve tri pobede u eliminacionoj fazi, pobeda nad Brazilom u 1/4-finalu golom u poslednjem minutu, zatim i pobeda nad Istočnom Nemačkom u polufinalu, dovele su naš mladi tim pred "vrata raja". U finalu je čekala "strašna" SR Nemačka. Bio je to izjednačen meč, u kome su golovi pali u 85. (Boban) i 87. (Witeczek) minutu. 1:1. U produžecima nije bilo golova, a naši su bili bolji u izvođenju jedanaesteraca. Robert Prosinečki (iako nije igrao u finalu zbog parnih kartona) bio je proglašen za najboljeg igrača turnira. Slavnu "čileansku generaciju" činili su (po brojevima 1-18):
Dragoje Leković (Budućnost), Branko Brnović (Budućnost), Robert Jarni (Hajduk), Dubravko Pavličić (Dinamo), Slavoljub Janković (Crvena Zvezda), Igor Štimac (Hajduk), Zoran Mijucić (Vojvodina), Zvonimir Boban (Dinamo), kapiten Robert Prosinečki (Dinamo), Milan Pavlović (Željezničar), Predrag Mijatović (Budućnost), Tomislav Piplica (Iskra), Davor Šuker (Osijek), Gordan Petrić (OFK Beograd), Pero Škorić (Vojvodina), Dejan Antonić (Crvena Zvezda), Slaviša Đurković (Sutjeska) i Ranko Zirojević (Sutjeska).
Grupa 1
Čile-Jugoslavija 2:4(1:2) Tudor, Pino - Boban, Štimac, Šuker 2
Jugoslavija-Australija 4:0(2:0) Brnović, Šuker 2, Boban
Jugoslavija-Togo 4:1(2:0) Mijatović 2, Zirojević, Šuker - Ali
1/4-finale
Jugoslavija-Brazil 2:1(0:1) Mijatović, Prosinečki - Alcindo
1/2-finale
Jugoslavija-DDR 2:1(1:0) Štimac, Šuker - Sammer
Finale
Jugoslavija-SR Nemačka 1:1(0:0) Pen. 5:4 Boban - Witeczek
7. SP u Italiji 1990.
Bio je to tim koji je ispraćen na SP sa relativno umerenim očekivanjima. Ipak, predvođen čvrstom i sigurnom rukom stratega Ivice Osima, a sa idealnim spojem mladosti i iskustva, ekipa je stigla do četvrtfinala, u kome je nesrećno poražena posle jedanaesteraca, od strane tada aktuelnog šampiona Argentine, iako je posle samo tridesetak minuta ostala sa igračem manje.
U eliminacionoj grupi, doživljen je poraz od Nemačke, ali su pobede protiv Kolumbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata otvorile prolaz u drugu rundu. U meču za pamćenje, protiv Španije, naš tim je golovima Dragana Stojkovića porazio velikog protivnika sa 2:1, i to posle produžetaka. Četvrtfinalni meč protiv Argentine obeležilo je isključenje Šabanadžovića već u prvom poluvremenu, kao i odlična igra našeg tima koji je propustio nekoliko izglednih šansi da iznenadi svetskog prvaka. "Penal-rulet" nam ovog puta nije bio naklonjen - 2:3 za Argentinu. Tim su činili sledeći igrači (po brojevima 1-22):
Tomislav Ivković (Sporting - Por), Vujadin Stanojković (Partizan), Predrag Spasić (Partizan), Zoran Vulić (Mallorca - Esp), Faruk Hadžibegić (Sochaux - Fra), Davor Jozić (Cesena - Ita), Dragoljub Brnović (Metz - Fra), Safet Sušić (P.S.G. - Fra), Darko Pančev (Crvena Zvezda), Dragan Stojković (Crvena Zvezda), kapiten Zlatko Vujović (P.S.G. - Fra), Fahrudin Omerović (Partizan), Srećko Katanec (Sampdoria - Ita), Alen Bokšić (Hajduk), Robert Prosinečki (Crvena Zvezda), Refik Šabanadžović (Crvena Zvezda), Robert Jarni (Hajduk), Mirsad Baljić (Sion - Sui), Dejan Savićević (Crvena Zvezda), Davor Šuker (Dinamo), Andrej Panadić (Dinamo) i Dragoje Leković (Budućnost).
Grupa D
Nemačka-Jugoslavija 4:1(2:0) Matthaus 2, Klinsmann, Voller - Jozić
Jugoslavija-Kolumbija 1:0(0:0) Jozić
Jugoslavija-U.A.E. 4:1(2:1) Sušić, Pančev 2, Prosinečki - Thani
1/8-finala
Španija-Jugoslavija 1:1(0:0) prod. 1:2 Salinas - Stojković 2
1/4-finale
Argentina-Jugoslavija 0:0 pen. 3:2
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Napomena: Bilo je naravno još timova koji su objektivno mogli da uđu na ovu listu, kao na primer onaj sa Olimpijade 1960. u Rimu, tj. onaj koji je igrao finale EP 1960., zatim onaj koji je takođe igrao finale EP 1968., na kraju krajeva i onaj koji je igrao SP 1998. u Francuskoj. Ja sam izabrao ovih sedam po svom ukusu, a vi se ne osećajte sputanim tim izborom, već slobodno preporučite svaki za koji mislite da je neopravdano izostavljen.
Obzirom da prva četiri tima sa liste ne pamtim, moj glas ide timu iz Italije 1990, mada moram da istaknem da mi sastav br.2 iz Helsinkija zvuči zastrašujuće.
Na kraju, a u svetlu dobrih rezultata reprezentacije u tekućim kvalifikacijama za SP 2010 u Južnoj Africi (?), stoji pitanje: Sada, kada je na selektorsko mesto došao ozbiljan stručnjak, dovoljno savremenih shvatanja fudbalske igre, i kada su neke stvari u reprezentaciji došle na svoje mesto, da li aktuelni tim ima kvalitet ili možda potencijal da bude prvi veliki srpski tim?