Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suðenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suðenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se meðu sobom.
Selimović – Derviš i smrt
Mnogo toga se o proteklom ratu i dešavanjima na području Broda prešućuje.Ubice se diskretno štite a odgovornost se izbjegava tako što se započinje već poznata retorička spirala prebacivanja odgovornosti na druge.Spirala koja treba na nekakav volšeban način, centrifugalnom silom opurtunizma, da blato sa jednog odijela prebaci na tuđe....
Golubović Anto, Tolić Josip i Božić Jurica zv. "Bajica " organizovali su i učestvovali u batinjanju Mirka Pajića. Kako je naveo svjedok 280/95-7 oni su ga izveli u susjednu prostoriju "i nakon dvadesetak minuta unesen je u salu izubijan te je nakon dvadesetak minuta izdahnuo".
Iz iskaza više svjedoka nesumnjivo proizilazi da je profesor Pajić ubijen zato što je pokušao delegaciji Međunarodnog crvenog krsta da doturi ceduljicu u kojoj ukazuje na uslove života u logoru, da se u logoru nalaze i žene Srpkinje koje su bile skrivene i da ima i drugih logora u Brodu.
Svjedok 280/95-68, Srpkinja, koju je Golubović Anto silovao a kasnije joj uputio pismo kojim je ucenio da mora sa njim da živi, navela je između ostalog:
"..Kada sam bila s njim u stanu Brekalo Gorana, Anto mi je rekao da je na smrt pretukao nekog Srbina iz Dervente, koji je članovima delagacije Međunarodnog crvenog krsta rekao da Hrvati kriju zarobljene žene..."
Više svjedoka - Srba logoraša svjedočilo je o smrtonosnim batinama kojima je bio podvrgnut profesor iz Dervente, Pajić Mirko, u logoru u Brodu smještenom u Srednjoškolskom centru "Frinc Pavlik". Na ovom mjestu navodi se da su još dva svjedoka bliže objasnili zašto je navedeni Srbin tako pretučen da je ubrzo od povreda koje je zadobio nastupila njegova smrt.
Svjedoci 55/95-9 i 55/95-11 naveli su pred istražnim sudijom da je od Srba logoraša zahtjevano da prilikom posjete predstavnika Crvenog krsta i novinara moraju da kažu da na kopanje rovova idu dobrovoljno, da imaju dobru hranu, da oni ne žele da idu u razjmenu, da su u tim logorima dobrovoljno, da idu iz logora da vrše popravku kuća u Brodu koje su "porušili četnici sa granatama" i slično. Prilikom jedne posjete predstavnika Međunarodnog crvenog krsta profesor Pajić Mirko se jednostavno nije držao te naredbe, doturio je cedulju sa sadržajem koji nije odgovarao upravi logora i on je odmah pretučen - praktično ubijen.
Iz iskaza brojnih svjedoka proizilazi da je u logorima u Brodu silovanje Srpkinja - logorašica bilo brojno. Pri tome se, kako je već navedeno, sa ženama postupalo krajnje nečovečno.
Pre nego što se navedem određene slučajeve silovanja Srpkinja - logorašica u logorima u Brodu, navešću jedan primer koji pokazuje da je bilo dovoljno ne samo da žena logorašica bude Srpkinja pa da bude podvrgnuta svakojakim mučenjima i silovanju, već je bilo dovoljno da za neku ženu postoji ma kakva, pa i neopravdana sumnja, da ima neke veze sa Srbima.
Svjedok 584/94-14 je posebno izdvojila VRBANjAC INDIRU kao zapovjednika ženskog logora i već ranije u ovom radu pomenutog LEPAN DRAGU
Svjedok izjavljuje:
"...U tu prostoriju došao je Drago Čabrajić iz Novog Sela. Uhvatio me je za kosu i vrlo grubo odveo u jednu sobu. Počeo je da me tuče i prjetio mi je klanjem. Psovao mi je četničku majku. Upitao me je: "Šta vam je pop Đujić?". Nakon toga je dodao: "Hoću da napravim malog ustašu". Tako je on bio prvi u nizu ustaških zlikovaca koji su nadamnom izvršili silovanje.Posle njega, u sobu je ušlo njih još 11. Redom su me - jedan po jedan silovali. Svi su bili u uniformama na kojima su, kao oznake, bile "šahovnice".
Taj čopor zveri u ljudskom obliku uz već pomenutog Čabrajića iz Bosanskog Broda sačinjavali su:
Ivica Glavić iz Sijekovca, Taib Slabić iz Bosanskog Broda, Ivica Blažević zv. "Čedo" iz Novog Sela, Jurković zv. "Mangaš"iz Bosanskog Broda, Kadrija Mlivić iz Sijekovca, Drago Lepan iz Bosanskog Broda, Tadija Lepan iz Bosanskog Broda, Lukica Jozić iz Kova ča,Adam Antolović iz Bosanskog Broda, Blažević iz Sijekovca i neki "Čičak" iz Sijekovca. Svake večeri vršili su silovanja, kako nadamnom, tako i nad ostalim ženama koje su bile zatvorene samnom.
Ivicu Glavića iz Sijekovca trajno ću zapamtiti i po tome što svoj zločinački nagon nije zadovoljavao samo time što me je silovao. On me je vodio i u Luščane na vatrenu liniju gde su me silovali vojnici. Izlazili su iz rovova kao aveti - jedan po jedan - i ređali su se... Od tog beskrajnog nasilja gubila sam svest tako da nisam ni znala koliko dugo su se iživljavali i koliko ih je bilo... Pored silovanja i drugih fizičkih tortura, bila sam prisiljena da trpim i razna duševna nasilja i ponižavanja. Na primer, prisiljavali su me da gledam kako mi muče muža.I mene i njega ponižavali su svojim izjavama kako su me silovali. U tome je naročito uživao Ivica Glavić.
O mučenjima kojima je bila podvrgnuta Blagojević Desanka govori nekoliko svjedoka:
Svjedok 584/94-14 izjavila je pred istražnim sudijom:
"...Znam i to da je na stadionu u logoru bila medicinska sestra Desa Blagojević iz Tešnja, mislim da je bila 1946. godište. Nju su silovali pred nama u sobi u kojoj sam se ja nalazila. Sećam se da je po povratku sa saslušanja jednom prilikom bila sva ispečena. Debelo meso joj je bilo sve pečeno a ona je ispričala da su je terali da sedne na usijani rešo, kao i da su joj usijani rešo stavljali na druge delove tela . Videla sam da joj je ispečeno debelo meso jer sam je lično prala sa jednom M. za koju ne znam kako se preziva. Tu ženu je prala i neka M.R. koja mislim da je iz Odžaka... Prilikom prelaska u Slavonski Brod pošto je Desa bila veoma izubijana i ispečena nije mogla da se kreće bez tuđe pomoći i pomagala joj je M.R. U jednom trenutku čuo se rafal, a posle toga je M.R. ispričala da je Desu ubio neki Kadrija Mlivić koji nas je sprovodio. Rekla mi je da je više neću morati kupati..."
Svjedok 267/94-2 (584/94-32) svjedoči:
"... Lukica Jozić iz Kovača - bio je glavni zapovednik logora na stadionu. U tom ustaškom zverinjaku provela sam oko mesec dana. U tom periodu tu su doveli i Desanku... radila je u inostranstvu i pošla je kući. Pala je u ustaške ruke i doživela groznu sudbinu. Nju nisu samo silovali. Počupali su joj svu kosu sa glave tako da je ostala bez kose. Golu su je stavljali na usijanu ringlu električne peći. Bila je sva izgorela. Bukvalno su joj ispekli stražnjicu, laktove i kolena. Ležala je nepokretna. Ispečeni delovi tela su joj se usmrdeli - na njoj je živo meso počelo da truli... Pre nego što su je ubili silovali su je i tako unakaženu... na usijanoj ringli peći pekli su je Jurković zv. "Mangaš" iz Bosanskog Broda, ustaša pod nadimkom "Bekan"i "Čičak", oba iz Sijekovca. U trajnom sećanju ostaće mi njeni jauci, strašni i nepodnošljivi krici teškog mučenja . Izveo ju je jedan ustaša koji je došao sa ogromnim psom... Prilikom osloba đanja Broda od strane vojske Republike Srpske početkom oktobra 1992. godine ustaše su nam onako izmučenim, naredile da trčeći pređemo most između Bosanskog i Slavonskog Broda. Sva ispečena i fizički potpuno uništena, Desanka nije mogla da ide. Ubili su je Kadrija Mlivić i Jurković zv. "Mangaš". Obojica su u nju pucali iz pušaka i to sam videla i upamtila kao jednu od strašnih slika koju nosim u svojoj svesti..."
Svjedok je pred istražnim sudijom 12. novembra 1994. godine izjavila:
"...Ja i moja jetrva S. bile smo uhapšene i dovedene u logor koji se nalazi na fudbalskom igralištu stadiona "Polet". Prilikom privođenja mi smo se interesovale kuda nas vode, pa je vojnik u uniformi HVO nama saopštio da nas vodi tamo odakle se nikada nećemo vratiti. Nakon dolaska na stadion smeštene smo nas dve u jednu prostoriju koja je ranije korištena kao svlačionica za sportiste. Prva je uvedena S., a sa njom je u tu prostoriju ušao hrvatski vojnik čije je ime Ante, a zvali su ga "Britva". Ostale njegove podatke ne znam, a ispred ulaza samnom je ostao jedan drugi vojnik čije podatke ne znam. Posle kraćeg zadržavanja ispred ulaza, ja sam ušla u tu prostoriju, ali tada nisam znala da je vojnik koji je uveo S. nju već silovao. Tu činjenicu sam kasnije saznala u razgovoru sa S.... Drugog dana u istu prostoriju u kojoj smo bile ja i S. dovedena je i N. iz Broda. Iste večeri i N. i S. vodili su nekoliko puta iz te prostorije i kada su se vraćale one su bile izmrcvarene i ispričale su mi da su ih silovali..."
Dalje, svjedok 584/94-24, navodi:
"...Za celo vreme mog boravka do 20. 7. 1992. godine, u prostoriji logora na stadionu, svakog dana mene, a i ostale žene koje su se tu nalazile, izvodili su po 3 - 5 puta u druge prostorije u kojima su ih čekali hrvatski vojnici i silovali . Tvrdim da nikakve milosti nije bilo prema ženama bez obzira na njihove godine starosti i na njihovu sposobnost za seksualne odnose. Ja sam za sve to vreme neprekidno krvarila, usled psihičkog maltretiranja, a i fizičkog. Po imenima lica koja su me silovala za vreme boravka u tom logoru ja se ne sećam. Zapravo znam da me je silovao Drago Lepan, a drugih imena se ne sećam. Uglavnom to je činjeno svakodnevno, u drugoj prostoriji i na najsvirepiji način po četiri do pet puta..."
Svjedok podvlači:
"...Najupečatljiviji slučaj koga nikada neću zaboraviti bio je kada me je jedan hrvatski vojnik uveo u kupatilo u kome se drugi vojnik kupao, a sa prozore kupatila gledalo je mnoštvo hrvatskih vojnika. Taj hrvatski vojnik naredio je meni da se skinem, da se tuširam sa njima, pa mi je nakon ovoga na redio da legnem na patos koji je bio od keramičkih pločica. On je tada prišao i stao iznad mene pa je onanisao tako da je meni sperma padala u usta. Nakon ovoga legao je na mene i silovao me, a posmatrači su i dalje zadovoljavali sebe i dobacivali razne pogrdne reči. Tako je postupano i prema svim drugim ženama koje su bile zatvorene u tom logoru, a njih je kada sam ja 20. jula napustila logor ostalo još 12..."
Pripadnici srpske nacionalnosti koji su iz logora u Brodu izvođeni na kopanje rovova na prvoj borbenoj liniji i za vrijeme borbenih dejstava
Kao što je ranije navedeno na području Broda su u velikom broju izvođeni pripadnici srpske nacionalnosti - logoraši da kopaju rovove i to na prvoj borbenoj liniji, pa čak i za vrijeme borbenih dejstava.
Takvo ponašanje prema Srbima, civilima, logorašima, koje je za posljedicu direktno imalo smrt većeg broja lica i ranjavanje velikog broja logoraša - civila pripadnika srpske nacionalnosti, a koji su samo sticajem srećenih okolnosti ostali nepovređeni i u životu.
Međutim, sigurno je da je i u odnosu na njih u glavama organizatora takvih operacija prilikom kojih je Srbima - civilima data navedena uloga - bilo prisutno bar pristajanje na njihovu smrt .
Prema dosada prikupljenim dokazima prilikom kopanja rovova na prvoj borbenoj liniji na području Broda poginuli su slijedeći Srbi - logoraši:
DRAGIĆ TOMISLAV , iz Donje Dubice, rođen 1949. godine, od oca Sreta;
STANKOVIĆ MILAN , iz Novog Grada, rođen 1952. godine, od oca Steva;
MARKOVIĆ MILAN , iz Donje Dubice, rođen 1952. godine, od oca Sima;
NINKOVIĆ MILIVOJE , rođen 1955. godine u Trnjaku, od oca Steva;
KRŠIĆ SPASOJE , rođen 1943. godine u Novom Gradu, od oca Bogdana;
TOPIĆ STEVO , rođen 1942. godine u Vrbovačkom Lipiku, od oca Mihaila;
ŠIŠLjAGIĆ MIŠO , iz Novog Grada, rođen 1967. godine u Novom Gradu, od oca Jovana;
ĐURIĆ PETAR , čiji bliži podaci u ovom momentu nisu poznati;
BUMBIĆ MIŠA , od oca Rada, iz Novog Grada - Odžak;
STANIĆ MARKO ,
PAVIĆ JADRANKO , iz Novog Grada - Odžak;
BOROJEVIĆ MILENKO , iz Donje Dubice - Odžak