And so it begins...
Šešelj u koži, dolazi mi Šešelj,
Šešelj u krznu, dolazi mi Šešelj,
Mislim na mladost, i mislim na trud,
Mislim na Zemun, na metak, i sud.
Vidi da nije možda stig'o Šešelj,
Traži i naći ćeš u meni trulu vlast,
Gore u meni je bujica reči,
Dole u meni je Ukrajina...
U zivotu jedne osobe postoje dva prelomna momenta, prvi kada odluci kako ce da se odnosi prema samom sebi, a drugi kada odluci kako ce da se ophodi prema drugima. Neko te momente iskoristi kako treba, neko kako ne treba, a neko jednostavno nije u stanju, u evolutivnom smislu, da uopste i dosegne do artikulacije ovih izbora. U tu poslednju kategoriju spadaju antikomunisti.
Antikomunizam, povrsni ce reci, je OK sam po sebi. Sta mu fali? Komunizam, sto je dokazano milion puta (i sto je tacno) ne valja, pa po srednjoskolskoj (nizih razreda!) logici sledi da antikomunizam mora da valja...
John, Dragan, Kurt, Milan, Joe, Amy, Doktor, David, Moca...
Besmisleno je oprastati se od ljudi koje nismo licno poznavali. Besmisleno je misliti da je planetarna fizicka prisutnost jedini modus aktivnog delovanja. Besmisleno je zaliti nad samim sobom pod plastom zala za tudjim nestankom. Besmisleno je nerazumevati na koji nacin deluju senzorsko-culni receptori. Besmisleno je smatrati da je odnos zivota i smrti neravnopravan. Besmisleno je ocekivati da mozemo primetiti u kom trenutku nedocekana buducnost postaje nepovratna proslost. Besmisleno je traziti odgovor na pitanje
Pitaju me ovih dana moji sagovornici kako ce se sve ovo zavrsiti... Ukrajina, energetska kriza, Corona, Brexit, Trump, Putin, Iran, Severna Koreja, Kina, Global Warming, Vučić (dobro, ne pitaju za Vučića, osim jedne naše žene iz Actona)... Brinemo se, ne znamo sta da radimo, kažu, neizvesnost je najveca od kada pamtimo, sta to ostavljamo u nasledstvo nasoj deci. Zivimo i radimo u nekom prividu normaliteta, a ne znamo hoce li sutra da pukne i ode sve dodjavola ili ne...
A ja ćutim, mudro razmisljam, i na koncu im ne kazem ono sto bi svi morali vec da znaju...
Od kad se
1999. godine NATO je bombardovao rezim Slobodana Milosevica. Igrom slucaja (ili mozda ne?) taj rezim je obitavao kao integralni (iako sustinski kancerogeni) deo drzave Srbije i generalno srpskog drustva i javnosti. Nakon tuceta (nije Semir) godina u kojima su bombe iz beogradskih salona odleprsavale u sve delove bivse nam domovine, doslo se do zida za koji je Milosevicev rezim procenio da je najbolji da o njega konacno rascopa narodnu glavu...
To, da se razumemo, nije bila uopste naivna situacija. Ne samo zbog toga sto su ljudi sad ginuli i po Srbiji, nego sto je trebalo postaviti pitanje
...
Procitao sam, sa ogromnim zakasnjenjem, a "inspirisan" ovom javnom "prepiskom" Seje Sexona i Neleta Karajlica od pre neki dan, prvu knjigu Neleta Karajlica, Fajront u Sarajevu...
Odmah da se ogradim da se isti nije ovajdio mojih teskom mukom stecenih novaca, nego mi je jedan prijatelj(?) poslao pdf verziju knjige na teleprinter. Svejedno, ipak sam tradicionalno najprepoznatljivijem "nadrealisti" podario 3 sata svoga zivota, koliko mi je trebalo da sve procitam do kraja, tako da mi se ne moze prebaciti da sam mu ostao duzan. Naplatio mi je Nele svoju knjigu ne u novcu, nego u utrosenom
Metak u glavu je već nešto drugo...
Zlocin, na zalost nekih, ne zastareva, niti protok vremena menja njegovu sustinu definisanu trenutkom dogadjanja... Za iskreno sazaljenje je visegodisnja nacionalisticka kuknjava i histerija povodom "srebrenickih desavanja", toboz-ogorcenost patrijota zbog nepravednih i nicim izazvanih rezolucija i rezolucijica, relativizacija genocidnosti, mesanje baba, zaba i ratnih zarobljenika, gradjanskog rata i agresije, i ostalih 'ladno povucenih srpskih pravih linija po zakrivljenom space-time kontinuumu...
Genocida je u Srebrenici bilo.
Problem Srbije, kao države, i Srba kao naroda generalno, je što većina ljudi koji potpadaju pod ove kategorije vec par stotina (i kusur) godina živi u laži. Pri tom ne mislim na ideološku laž (bilo ih je i ima ih dosta i takvih), niti na privatne laži, nego na šaputanja transponovana u indukovanu samo-sabotažnu propagandu koja se sprovodi konstantno od, tamo negde, po slobodnoj proceni stručnjaka, nametnutog napuštanja Sretenjskog Ustava.
Mnogo je vode i krvi od tada proteklo srpskim rekama i potocima (kako srpske, tako i ostalih naroda, narodnosti i podnaroda koji se muvaju