To da su naši politički lideri najsposbniji, najpametniji i najlepši, te da nam samo oni mogu obezbediti blagostanje i odvesti nas u srećnu budućnost, ne treba posebno dokazivati. Dovoljno je pogledati kako se ponašaju i poslušati šta govore. Dugo sam bio ubeđen i spreman da se kladim u velike pare da su gotovo svi naši političari veliki lažovi. Međutim, vrlo je moguće da naši političari ne lažu, te da oni sami zaista čvrsto veruju da su najsposbniji, najpametniji i najlepši. Dakle, moguće je da naši politički i nacionalni lideri jesu iskreni, ali narcisoidni.
Sve ili gotovo sve smo isporobali, ali nam ne ide. Nije nam valjao socijalizam sa ljudskim likom, nije nam uspevalo samoupravljavaljanje, kod nas se u poslednjoj deceniji nije primila ni demokratija, ni višestranački sistem, ni liberalna ekonomija, ni to sa republikom baš nam ne ide najbolje, a ni privatizacija nam nije uspela. Šta i kako dalje? Ostalo nam je nekoliko mogućnosti.
U šturom i lapidarnom saopštenju sa svoje 18. Sednice, održane 27.09.2012.g. Ustavni sud Republike Srbije je, u svega desetak redova, stavio tačku na sve pravne rasprave i polemike o tome da li je četnički ravnogorski pokret antifašistički i oslobodilački ili nije. Prema nalazima Ustavnog suda, nije.
Ne ubiti drugog čoveka je moralni imperativ i, uz kanibalizam i incest, tabu star koliko i ljudsko društvo. I pored svih tabua ljudi su se oduvek međusobno ubijali, ponekad jeli jedni druge, a neretko seksualno opštili sa bliskim krvnim srodnicima. I dok je kanibalizma gotovo iskorenjen, a incest sveden na zanemarljive statističke veličine, ljudi se i danas, bez obzira na sve tabue, religijske, moralne i zakonske sankcijeu, ubijaju nesmanjenom žestinom. Upravo zbog toga je homicid jedna od najvećih i večitih tema religije, filozofije, umetnosti i nauke.
Đavo je od pamtiveka bio crn. Onda je jedno vreme bio crven. Ponovo je promenio boju - đavo je sada žut.. U toj boji ga, čini se, vidi mitropolit Amfilohije.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u izjavi za "Novosti" kaže da je preporučio vladici zahumsko-hercegovačkom Grigoriju da ne učestvuje u emisiji "Poligraf" televizije B 92.
- Nije reč o naredbi nego o preporuci, jer se vladikama ne naređuje nego preporučuje - kaže mitropolit.
- Savetovao
Pozvan da održi predavanje na čuvenom Prinstonu, jedan matematičar, inače profesor književnosti na Univerzitetu u Kejptaunu, umesto očekivanog eseja, ponudio je novelu o životima životinja. U središtu priče je drevno pitanje: Imaju li životinje dušu? Traganje za odgovorom u igru uvodi filozofiju, književnost, religiju, biologiju, psihologiju i talasa najdublja ljudska uverenja.
Tako to radi Džon Maksfel Kuci, majstor iz Kejptauna, jedini dvostruki dobitnik Bukerove
Kada je dr Danijel Goleman svoja istraživanja o afektivnoj sferi ličnosti uobličio u knjigu „Emocionalna inteligencija“ , koja je ubrzo postala svetski hit, a zatim ih proširio i na grupnu dinamiku, pa objavio novu studiju „Socijalna inteligencija“, samo je bilo pitanje dana kada će se početi govoriti i pisati i o seksualnoj inteligenciji. Na taj dan se, naravno, nije dugo čekalo.
...zašto u Republici Srbiji priznanja đacima generacije dodeljuje građanin Karađorđević, a ne, recimo, predsednik Republike, ili predsednik vlade, ili bar ministar obrazovanja? Mora se postaviti pitanje ko je, kada i zašto odlučio, ili odobrio, da sve srednje škole biraju najbolje maturante i da ih šalju na prijem kod građanina Karađorđevića i ko je propisao kriterijume za izbor najboljih - građanin Aleksandar Karađorđević ili ministarstvo obrazovanja?
«Jedan deo onome koji napravi ili otkrije najznačajniji izum u domenu fizike; jedan deo onome koji u oblasti hemije napravi najznačajnije otkriće; jedan deo onome ko napravi najznačajnije otkriće u fiziologiji ili medicini; jedan deo onome ko u književnosti stvori najizuzetnije delo idealističke tendencije; jedan
Kada bi mene, kojim slučajem, zapalo da na televiziji uređujem kakav kviz, poput milionera ili multimilionera, ne bi tu bilo mnogo oblasti. Ustvari bila bi samo jedna – književnost. Voditelj pročita kakav stih ili pasus iz proznog dela, a takmičari neka odgovore kako se zove pesma, priča ili roman i ko je isti napisao. Ko pogodi, neka nosi milione. Ako bi, pak, režirao Velikog brata, Farmu, Dvor ili kakav drugi rijaliti-šou, ne bi tu bilo psovanja, pljuvanja, polivanja vodom, a ni muže krava, pa ni seksa, razgovaralo bi se samo o književnosti. Pa, da probamo, onako kobojagi, eksperimenta radi: