Ever, however, is way too long. There are not any evers in life. Ever belongs to the church, to mythology, to fairy tales. Our world, the real and tangible and smokable world, is about increments of time. Time since my last cigarette. Time before my last cigarette. Time it takes to smoke a cigarette. Time I need to suck on my electronic cigarette to make up for the time it took to smoke my last cigarette.
Na ovaj blog me vise ponukao tekst Svetlane Slapsak (SS) na Pescanik.net "Cajnik za Kraljicu" (http://pescanik.net/2012/05/cajnik-za-kraljicu/ ... da, da, odem ponekad da vidim sta pise, kao sto odem i na NIN, NSPM, e-novine, Politiku, Blic, Kurir, Press, Danas, Vreme...), nego predstojeci Jubilej. Posto, kao sto je vec poznato, obitivam na ostrvu vec dugi niz godina, interesantne su mi dve stvari. Prvo, koliko jedna osoba koja vazi za obrazovanu i inteligentnu moze da dozvoli sebi da ne uradi osnovni research kad pocne da pise o nekoj temi vec se sluzi informacijama iz onih istih tabloida i zute stampe koje je u svom istom tekstu onda pljuvala, i drugo kako nista tako dobro ne otkriva unutrasnji kompleks kao plitka i povrsna kritika.
Konkurs za Naj-maminu priču
Koji zajednički realizuju časopis Mama i Bitka za bebe nastavlja dalje.
Danas objavljujemo još jednu priču na februarsku temu.
Podržite naše mame.
Čitajte i glasajte.
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.
Ovonedeljna priča nosi naslov:
1. Besane noći
Podsećamo vas da priče možete slati na mejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
„Da i slavni imaju nadahnuća za prvoaprilske šale, pokazao je novozelandski reditelj Piter Džekson, tokom snimanja filma King Konga, On je 2005. u saradnji s članovima filmske ekipe obznanio medijima da se sprema i nova epizoda s naslovom 'Kongov sin', u kojem će se potomci divovskog majmuna boriti protiv nacista. Da bi priča bila uvjerljivija, Džekson je dao izraditi i kompjutorski animirane scene tobožnjeg snimanja prvih kadrova!"
Sećate se kad je onomad nevladin sektor (tzv. "psi čuvari") lajao na sav glas dok je čamio čekajući da na sastanak posebne radne grupe Bejbi frendli dodju eksperti, ne bi li se usvojio izveštaj eksternih evaluatorki?
Srbija troši 250 evra po glavi stanovnika na zdravstvo, dok Engleska troši 3500 funti, a Amerika čak 7000 dolara. Kad gledate samo brojke pomislićete da SAD ima najbolji a Srbija najgori sistem zdravstvene zaštite. Pa, nije to baš tako jer nije sve u parama. Holandija troši manje od Nemačke po glavi stanovnika na zdravstvo pa ipak ima bolji sistem zdravstvene zaštite prema istraživanju koje je sprovela institucija Evro-zdravstvo.
No, novac jeste važan i ima ih koji tvrde da je srpski zdravstveni sistem pristojan za zemlju sa takvim društvenim dohotkom ali da nije onako dobar kakav je bio u Jugoslaviji. Međutim, u ovom momentu zemlja teško može povećati iznos koji izdvaja za zdravstvo. Tih 260 evra po glavi stanovnika iznosi čak 11 odsto društvenog dohotka što Srbija jedva da može da izdrži.
Zadovoljstvo da mi bude gošća ovog puta mi pruža Kristina K.
Nemam hrabrosti da izađem u javnost i tražim povraćaj novca koji smo moji roditelji i ja uplaćivali u RFZO fond. Htela bih da se javno odreknem usluga državnog zdravstva pod uslovom da dobijem svoj novac i da biram gde ću i kako da se lečim.
Onda bih rado tražila i povraćaj novca koji dajemo za zaštitnike pacijenata. Ova institucija nije zaživela, bar ja nemam nikakva pozitivna iskustva u moja tri pokušaja da na ovaj način ostvarim neko pravo. Prvi put daleke 2007. godine, dokaz je i članak objavljen u dnevnom listu Danas. Drugi put je nedavno kada sam dobila neke umirujuće dopise mejlom na ozbiljnu primedbu da pečat lekara nije važeći, te su u apoteci odbili da mi izdaju lek za teško bolesnu majku.
Prvo me je u ponedeljak dočepao grip.
Doduše, kao i u svakoj dobro uigranoj porodici, ako glavni zamajac zaškripi, situacija postaje blago kritična. Mislim, jeste da je mama bolesna, ali gde, zaboga, stoji...? „Maaamaaaa...!"
E, kod nas je kulminiralo juče.
Prvo ministar Dačić pohapsi šta je pohapsiti trebalo, i kaže kako su prepisivali više lekova nego što treba. Onda tzv. ministar Milosavljević izjavi kako on ne može da veruje da je bilo ko bio u stanju da to uradi.
Zatim novinari i javnost "prepisivali" jednoglasno pročitaju kao "davali", a tzv. ministar Milosavljević zakaže tribinu na kojoj se zaključi da su za papazjaniju krivi novinari i ministar Dačić.
Onda ministar Dačić izjavi da on "govori precizno", a u medijima se pojave "navodni transkripti" telefonskih razgovora jednog od uhapšenih lekara, iz kojih se vidi da nije reč samo o "prepisivanju" već i o "davanju".