Predsednik je najopušteniji..On trči sam i pobediće "sto posto", mada je povredio tetivu..
Govorio, citirao Đinđića i naravno sam sebe..Zatražio da se "ne salazi sa njegova evropskoga puta koji je trasirao 2007. godine"..Hmmm..jedino je što bih rekao na tu konstataciju.
Mićun
Napominjem da ovo nije onaj traženi blog o pravu. To drugi put i na tenane. Iako ću se i ovde dotaći pitanja principa prava i koječega što čini suštinu tog bićenapisanog bloga.
Dakle, prvo činjenice:
Nema veze sa Murakamijem...a možda i ima.
Ovih dana sam vodila klince iz škole na onu plesnu radionicu grupe „Hajde da...". Sećate se? Plesna trupa u čijem ansamblu su i slabovidi, gluvi i korisnici kolica. Tri dečaka, sedam devojčica i ja - u novim robi di kappa čarapicama, kupljenim specijalno za ovu priliku:) Niko od nas nije znao šta da očekuje, niko od nas se plesom nikad nije bavio, većina ima dve leve noge (čast izuzecima!), ali su nas Boris i ekipa zavrteli, istresli iz gaća i opet sastavili. Mislim da niko od nas nije odatle izašao isti.
- Sledeće godine sam punoletna.
- Kako kad si sledeće godine tek treća godina gimnazije?
- Mama, vreme se ne računa školskim nego kalendarskim godinama.
- Moje se računa:P
Ovo je prilog koji su za Srpsku naučnu televiziju uradili učenici moje škole, u okviru akcije - Đačke vizije naučne televizije.To je plemenita ideja osnivanja dopisničke redakcije u svakoj srednjoj školi u Srbiji. Oni vas obuče i upute u osnove snimateljsko-novinarskog posla, lobiraju da se dokopate minimuma tehnike, pomognu vam da montirate priloge i onda to emituju u okviru svog programa, koji je po koncepciji potpuno različit od ostalih komercijalnih kablovskih televizija. Bave se naukom, kulturom, obrazovanjem i ostalim neprofitnim tricama i kučinama:) Ekipa koja stvara program za ovu televiziju je izuzetno mlada, obično studenti, postdiplomci, nadareni pojedinci, a predvodi ih čovek nepresušne energije i ideja - Živojin Žika Petrović.
Koliko god da je pojava kinematografije, zajedno sa naizmeničnom strujom ili motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, već u 19. veku nagovestila dolazak novog doba, prvi filmovi su bili eonima daleko od nečega što danas pod njima podrazumevamo. Naime, u nekakvim začecima oni su u principu bili dokumentarni - mogli ste da gledate vozove kako promiču pored zgranutih posmatrača, ili da se radujete zajedno sa radnicima na izlazima fabrika. Sve dok se neko nije dosetio kako bi filmovi možda bili mnogo interesantniji ukoliko ne bi bili posvećeni realnim, već pre nekakvim fiktivnim likovima - čime je, po mnogima, upravo i započeo 20. vek.
Ogroman krst dimenzija 18x11 metara? Ili....
Victorinox Outrider vs. Swiss Soldier's Knife 08
Mislim da sam se u male viktorinokse zaljubio u svojim alpinističkim danima, gledajući Klinta Istvuda kako u Kazni na planini Ajger (The Eiger Sanction) preseca uže o kome visi.
Ako neko može da vam podigne raspoloženje po ovakvom danu, onda je to Samanta. Ovaj dan nije mnogo obećavao, nerviranje od ranog jutra. Prvo čekanje po bankama i traženja rupe u zakonu "kako uplatiti devize na tuđ račun u inostranstvu". Onda sledi akcija "kako kopirati dvd koji ima grešku u fajlu". A onda vas uhvati najveća oluja u poslednjih godinu dana na semaforu, bez kišobrana.
Zadovoljstvo mi je ugostiti st.jepana.
Teze nabačene povodom neobjavljene ankete o kiču iz 2007.
1.
Kič najčešće nastaje kao posledica odluke stvaraoca da iznedri nesto umetničko.
To je kič odluka koja teško da će rezultovati ičim umetničkim, naprosto zato što umetnost niti umetniku veruje, niti za odluke umetnika haje. Desi se samo onda kad prosto ne može da se ne desi.
Stoga mi je uvek bila sumnjiva priča o mukama umetnika pred belim platnom ili nad listom belog papira. Kao, mora on