Zašto uvozimo malinu i beli luk? Ovoga puta vi objasnite meni.
Jednog lepog letnjeg dana, sprečena da odem na pijacu, skoknem do lokalne radnje i zgrabim vezu belog luka. Tek kod kuće pročitam na etiketi "PRODUCT OF CHINA", nek oproste deca u Etiopiji, ali kompletan beli luk sam bacila u smeće, smučilo mi se, zgadilo mi se. Sutradan sam otišla na pijacu. Sa svake druge tezge visi nanizan domaći beli luk, slika ne laže -nije moglo biti govora o lošem rodu. Još me žena pita "Hoćete li jači ili slabiji?", i dodaje gratis papriku mom detetu.
Srbija je vodeći izvoznik maline u Evropi (izvozi 95% svog roda), i uprkos toj činjenici u prvih devet meseci ove godine vest da smo uvezli 416 tona maline i za njih platili oko million i po dolara. Na "Institutu za voćarstvo" sumnjaju da se radi o reeksportu ili preradi u našim fabrikama, i da uvezene maline nisu namenjene za domaće tržište. Ali i ja sumnjam da od tih uvezenih neke nađu put do domaćih sokova i džemova, jer na proizvodima naravno ne piše da li je malina iz Čačka ili Čile-a.
Nikad nisam jela lošiji hleb nego letos u Srbiji. Probala sam proizvode 2-3 privatne pekare, i jedne veće firme -rezultat je sličan. Beli: mekan, sunđerast, bezukusan; crni: skoro isti kao beli, ne razumem zašto ga zovu crnim, ni Z od celog zrna; ražani: još i najbolji mada sam doznala da smesu ne prave lokalno nego im isporučuje neka firma iz Beograda (??). Sramota da u Nemačkoj jedem mnogo ukusniji i kvalitetniji hleb nego u rođenoj Vojvodini.
E da, i današnja vest da od 55 uzoraka voćnih sokova od 8 domaćih proizvođača, trećina ne zadovoljava kvalitet.
A sad šlag na tortu: oprez ako u Srbiji želite da napravite kolač od limuna.
Globalizacija je kul, ali u slučaju svežih proizvoda znači povećan tretman kojekakvim fungicidima i konzervansima da bi ta jabuka, simbol zdravlja, proputovala od farme u Argentini do vašeg tanjira u Gornjem Milanovcu i još uvek izgledala lepa, okrugla i....otrovna. Zato oprez i kupujte lokalno, uostalom znate šta se desilo Snežani.