Znam da su mostovi skupi i teški za građenje. Oni su u ljudskom doživljaju kruna graditeljstva. Literatura je puna priča o mostovima, za razliku od drugih građevina, isto tako teških za realizaciju. Moj otac je bio graditelj. Probio je sa svojom minerskom ekipom u toku radnog veka na desetine tunela širom bivše zemlje. U gradnji tih objekata ginuli su radnici i u gradnju se ulazilo sa proračunom koliko se pogibija očekuje. Na kraju, kad bi tunel bio gotov pravio se bilans i ako je broj pogibija bio manji od predviđenog to se proglašavalo uspehom. Tuneli su uzimali danak u krvi. Danas na sreću nije tako. Uznapredovala je tehnologija i miniranje se skoro ne praktikuje. O tunelima i njihovom probijanju, koliko znam, niko nije napisao ništa impresivno. Zbog mraka koji u njima vlada ili straha od podzemnih duhova. Čak šta više, bilo je sprdnje spram tih objekata. Recimo, kad je probijen tunel kroz splitsko brdo Marijan, širok i lep, niko nije pisao o tome koliko su se graditelji namučili i koliko je bio impresivan njihov trud, ali je bilo neduhovitih opservacija kako Marijan više nije Marijan, nego Marijana - zbog toga što je probušen.
Do duše ima jedna narodna pesma koja govori o vremenu gradnji pruga u BIH i Dalmaciji, pruga koje je gradio car Franjo Josip, gde se kaže, sa namerom da se istakne veliki građevinski napor i careva dobra volja -"kilo zlata za kilo kamena", a u mojoj familiji je kružio mit o radnoj sposobnosti nekog daljneg rođaka Đure koji je bio dobar u kavanju i odbijanju kamena pa se "obogati" tako što je zahvaljujući tome poslu i svojoj veštini i snazi kupio nekoliko dana zemlje i imao više od druge rodbine. Tako se onda merilo bogatstvo.
Nego, nisam hteo o tome, što bi rekao naš dobri Brajo. Hteo sam o nečemu drugome, iako je i to drugo vezano za mostove.
Pre neki dan gledam gradonačelnika Đilasa koji se sav uneo u graditeljska pregnuća. Traži dodatni kredit od 60 miliona evra za most preko Save. Koliko se sećam taj most je već koštao 120 miliona. Kaže da ta cena ne predviđa pristupne ceste. Ne predviđa verovatno ni tunel koji će morati kroz dedinjsko brdo.To je ekstra. Znajući praksu u graditeljskim podvizima srpskih vizionara ne bih se iznenadio da uopšte ne postoji detaljan projekat za most i ono čemu će on služiti.
Đilas ističe značaj čina gradnje mostova i metroa. Kaže da će ga se ljudi po tome sećati. Kaže da će se sećati svih onih koji su donosili odluke o gradnji mosta na Adi, mosta Zemun - Borča, metroa, vrtića, škola.
Tačno, to ostaje. Ali izaziva pitanja. Ja ne znam koliko koštaju mostovi po svetu. Ali, čini mi se da je most na Adi bezobrazno skup. Da će, uz prateće potrebe koštati taman onoliko za koliko je Srbija prodala NIS. Da bi za taj novac moglo ladno da se izgradi 200 kilometara auto - puteva. Otvara i drugo pitanje ta cena. Koliko će tek koštati most preko Dunava koji je duplo širi od Save i gde se cela stvar radila neposrednom pogodbom. Gde niko ne zna ukupne obaveze.
I ako je cena Savskog mosta realna, koliko je onda koštao most preko Bosfora u Istambulu, ili koliko Hrvati misle potrošiti na Pelješački most?
Da li je moguća komparacija između Đilasova mosta i onoga koji se gradi na Dunavu kod Beške.
Ne vidim da oko ovoga nešto pišu stručnjaci..Zašto ovoliki muk.
Trebaju mostovi, naravno, ali bi bilo bolje da za isti novac napravimo četiri umesto dva..