Odmah na pocetku da kazem da su me na ovaj tekst (a i naslov) motivisali, pre svega, kolektivni napadi drugosrbijanskih nato potrckala i nesposobnjakovica iz opozicije na ono sto rade sadasnje vlasti u tzv. borbi za miroljubivo resenje kosvskog pitanja. Da su bar u stanju da ponude neko bolje resenje onda bih mogao i da ih (bar delimicno) razumem. Ali od toga nema ni najmanjeg traga ...
Da se razumemo: i ja sam bio razocaran nedavnom odlukom MSP od koje sam ocekivao vise. Kad je sve proslo i kad covek bolje razmisli mora mu biti jasno da se tu radilo o naivnim i nerealnim ocekivanjima (ukljucujuci i one u srpskoj vlasti). Ustvari je smesno da bi Srbija tek tako lako i brzo, jednim jednostavnim pitanjem upucenim MSP razjansnila sve i izvojevala znacajnu pobedu u borbi (miroljubivoj, ali ipak borbi) protiv nekih od najvecih i najmocnijih svetskih sila ... borbi, koja kao retko koja druga u toj oblasti, zasluzuje da se uporedi sa onom izmedju Davida i Golijata... Posle pazljivije analize cele price moze se vrlo lako videti, iako Srbija nije uspela u svojoj osnovonoj nameri, da je ipak ostvarila bar neke parcijalne uspehe. Ako se pri tom jos uzme u obzir da je Golijat ustvari samo uspeo da se odbrani (da ne kazem eskivira) onda cela stvar izgleda jos mnogo povoljnije. Ma i sama cinjenica da se David jos uvek bori protiv Golijata je sama po sebi uspeh. Posebno kad se vidi kako su se zastupnici ovog drugog sjatili ovih dana u Beograd da ubedjuju Davida da se mane "coravog posla"...
Hajde da vidimo sta je to povoljno po Srbiju u odluci MSP (o tome je ovde na blogu kod Drageca vec pisao i Mikimedic). Kao prvo i najvaznije je to sto je potvrdio vaznost rezolucije 1244 i cinjenice da je Kosovo deo republike Srbije. Ako se pogleda i onaj deo koji je je Golijat slavio kao svoju veliku pobedu (u stilu Milosevica:D ) i u kome se kaze da "deklaracija neke neodredjenje grupe kosovskih gradjana nije u suprotnosti sa medjunarodnim pravom" nije bas toliko povoljna za njih samim tim sto je degradirao skupstinu Kosova u neku "grupu" koja nije subjekat medjunarodnog prava. Postoji ovde jos jedan VRLO BITAN elemenat kojim se nedvosmisleno pobija jedna od stvari na kojima je Golijat stalno insistirao: da je Kosovo poseban slucaj. O tome u odluci MSP nema ni reci pa se onda, da uzmemo jedan hipoteticki slucaj kao primer, i RS moze sa punim pravom pozivati na ovo misljenje MSP ako se jednog dana resi da proglasi nezavisnost od BiH....
Sledeca stvar koja se kod nas uglavnom ne primecuje je da svojim tumacenjem MSP uopste nije zatvorio vrata Srbiji za dalje trazenje svojih prava sudskim putem. Naime mnogi (pre svega iz opzicije) stalno tvrde da je bilo bolje da je Srbija tuzila neke od zemalja koje su priznale Kosovo da su time prekrsile rezolucije 1244. Pa ko kaze da to ona ne moze da ucini u buducnosti? I da se pri tom pozove osim na samu rezouciju jos i na ovo misljenje MSP kojom se jos jednom konstatuje taj deo o "suverenitetu i integritetu Srbije koji ta rezloucija garantuje"?
Kad je u pitanju trazenje pravde sudskim putem, pada mi na pamet i zahtev istom sudu da privremene vlasti na Kosovu (UNMIK, EULEX a i oni koji ih cine - znaci NATO zemlje) obezbede povratak srpskih policajaca i granicara na Kosovo. Koliko ja znam to je nedvosmisleno jasno konstatovano i u rezoluciji i u kumanosvkom sporazumu. Bilo bi interesantno videti da li i kako MSP moze da izbegne poziv/zahtev potpisnicima da se drze onoga sto su potpisali.
E sad da li ce dalju borbu pravnim sredstvima nastaviti ova vlast ili neka sledeca je pitanje za eksperte - ono sto se meni cini je da bi ova vlast MORALA i sada u svim pregovorima i kontaktima sa "nadleznima" da insistira na tome da borba za pravno resenje kosovskog problema nikako nije zavrsena onom "eskivazom" MSP-a.
Da kazem jos nekoliko reci o rezoluciji u UN oko koje se lome koplja ovih dana. Ne vidim ni tu elemenate za kritiku srpskih vlasti. Ako su vec obecali miroljubivu borbu onda je valjda jasno da moraju sve da ucine sto je u njihovoj moci u tom smislu. Smesan je i protivargumenat (u kome se slazu drugosrbijanci i Toma Nikolic) da je prethodno trebalo da se dogovore sa EU - i pri tom misle na najvaznije i najmocnije njene clanice kao sto su Nemacka i Velika Britanija (posto i sam EU nije slozna po pitanju Kosova). Oni u EU sa kojima bi Srbija mogla da se lako dogovori je onih pet clanica koje nisu priznale Kosovo - sto je ona i uradila (bar sto se tice najvece medju njima - Spanije). Sa ostalima se moze sloziti samo ako su i one spremne da izdaju Srbiji u susret. Za sta jos uvek postoje sanse.
Iako Djordje Vukadinovic neuporedivo pametnije i ozbiljnije argumentuje svoje stavove od drugosrbijanaca ne bih se slozio ni sa njim da se nista (osim ponekog zareza) ne sme/moze promeniti u predlogu rezolucije. U cemu je problem ako se recimo izbaci ona konstatcija o "neprihvatljivosti jednostrane secesije"? Bila ona u rezoluciji ili ne, svakom u svetu je jasno da se ovde radi o jednostranoj secesiji ukljucujuci tu i one kojima to pominjanje smeta. Drugim recima ovde se radi o tome da li Srbija treba da insistira na formulaciji da je "car go"? Rekao bih da to nije njen primarni cilj, nego da ubedi "cara" i navede ga da pristane na pregovore o povoljnijem resenju konkretnog problema ... Ne vidim da bi pristankom na taj kompromis dovela u pitanje svoj kridibilitet (posto podleze i popusta pritiscima zapada). To nije problem sve dok insistira na svom osnovnom cilju - novim pregovorima i trazenju drugacijeg/sporazumnog resenja celog problema ...
I sama cinjenica da su ovih dana Srbiju pohodili nemacki i britanski MIP kao i to da Tadic ide u Brisel se mogu okarakterisati kao uspeh Srbije i dokaz da njen angazman daje rezultate. Kao sto je nedvosmisleno uspeh sto i medjunarodna krizna grupa (koja se ranije zalagala za Ahtisarijev plan) sada kao jedno od mogucih resenja pominje podelu Kosova (ili korekciju granica). A bogami uspeh srpskih vlasti je i to sto su ogorceni drugosrbijanski borci za Ahtisarijev plan (ima ih i ovde na blogu;) ) poceli da se zalazu za autonomiju severnog Kosova. Ako se ovako nastavi pocece uskoro da daju i svoje predloge za korekciju granica :D
I da zavrsim sa beleskama na margini (sto bi rekao nas blogo-drugar Budimac). Gledao sam sinoc utisak nedelje i na osnovu onoga sto sam video (nazalost samo drugi deo) na mene je najbolji utisak ostavio Jeremic. Pri tome naravno treba imati u vidu da njega obavezuje pozicija koju zauzima i da ne moze da govori sa istim stepenom otvorenosti kao druga dvojica. A najgori je bio Bosko Jaksic. On spada medju najbolje novinare "drugosrbijanske provinijenicije" koji svoje stavove ozbiljno i argumentovano obrazlaze pa se i ja povremeno slozim sa njim. Ali sinoc mi je upao u oci sa dve ovestale drugosrbijanske fraze koje svi oni ponavljaju do besvesti.
Prva je (pisem po secanju) da je GLAVNO pitanje na koje treba odgovoriti: sta bi Srbija u uradila kad bi joj Kosovo bilo zasita vraceno. A po meni je, kao prvo, apsurdno da oni koji se busaju u prsa da zastupaju multieticnost odjednom insistiraju da je ta ista multietnicnost nemoguca. A kao drugo (a u stvari jos vaznije) je da to pitanje uopste nema smisla ni postavljati a pogotovu ga ne isticati kao glavno zato sto je svakom iole svesnom realnosti da je takva opcija nemoguca (bar ne u sledecim decenijama) posto bi ona podrazumevala da 70-ak zemalja povuce svoje priznanje Kosova...
Druga Jaksiceva "drugosrbijanska fraza" je bila nesto u stilu "ne interesuje me Kosovo nego kako sve to koristi ulasku u EU". U prevodu sa drugosrbijanskog na normalan srpskohrvatski jezik bi to bilo: bas me briga za pravo i pravdu, stotine hiljada proteranih (i oni koji ce to tek biti) - mene intersuje samo moja zadnjica. Mislim i to je poznat njihov stav ali ne kapiram zasto se onda zalazu za lustraciju onih koji su pod Milosevicem isto to radili - gledali samo na svoju korist, da ne kazem zadnjicu....
Da zvrsim ove "margine" sa pohvalom Olji za izbor gostiju ali i jednom ozbiljnom kritikom. Na kraju je postavila pitanje Jeremicu sta mu je vaznije "covek ili hektar zemlje". On joj, je naravno odgvorio "covek" ali ono sto mi smeta je da je u tom citiranju Sutanovca tumacila kao da je dosadasnja politika Srbije vise bila orijentisana na hektare (bar sam ja imao takav utisak). Sto je apsurdno i vise prilici Pescanikovim Cecama nego jednom objektivnom novinaru. Zahtev kosovskih vlasti za kontrolom nad severnim kosovom se ISKLJUCIVO moze tumaciti kao borba za hektare posto su oni nedvosmisleno dokazali da im nije stalo do ljudi. A suprostvaljanje tim zahtevima i eventualni ostanak severnog Kosova u Srbji se moze pre svega smatrati kao borba za ljude.