Jednom je Ruzvelt rekao da je system autoputeva u Americi zila kucavica kapitalizma (ili nesto tako). Ogroman procenat robe se prevozi kamionima, a te grdosije (drumske krstarice, eighteen wheeler-i) su postale symbol novog zivota. Za kamiondzije kazu da su "kauboji novog doba", jer stalno nekud idu, krstare celim kontinentom, imaju svoj jezik i svoje običaje. Na bezinskim pumpama za kamione, čovek moze da jede, da se istusira, čak i da sretne nekog interesantnog. Hit the highway je Kerojakovski zov svakog od njih kad se dogovaraju da li ce se naci u Big Easy, ili Big Apple - ten four, buddy. See ya there.
Kamiondzija ovde moze dobro da zaradi. Placeni su tipicno izmedju 41 centa i 75 centi po milji (na Bosanskom "majli") voznje, u zavisnosti od vrste kamiona (traileri, ili prikolice - na Bosanskom "trejle", duple ili trostruke prikolice, sanducari, cisterne, i slicno), robe koju prevoze (opasni materijali, ili Hazardous Meterials - "Hazmat" na Bosanskom). Za 500 milja voznje dnevno, oni zarade i do $400, sto se prevodi u oko $5000-$8000 mesecno.
Trenutno, ovde postoji potreba za oko 7000 kamiondzija, a ocekuje se da taj broj poraste na 50,000 i vise kad se za koju godinu mnoge stare kamiondzije penzionisu.
Veliki broj pridoslica se odlucuje za ovaj tezak posao, posebno onih dosljaka koji nemaju mnogo skole, i ne znaju jezik, jer je to za njih jedini nacin da rade za dobru platu. Komercijalna vozacka dozvola, ili CDL, je za mnoge emigrante karta za bolju buducnost i americki san.
Ovo je blog o Bosancima i tome kako oni postaju kamiondzije - ponosni vlasnici CDL dozvole, te se prirodno nastavlja na Srongman-ov blog (s njegovim dopustenjem) o americkom vozackom za "mala vozila", tzv. F kategoriju.
Drzava u kojoj zivim je jedna od retkih u usa (ako ne i jedina) koja buducim kamiondzijama dozvoljava da pismeni deo ispita polazu sa prevodiocem. U ovom gradu trenutno postoje tri skole za obuku kamiondzija, u vlasnistvu Bosanaca, koje imaju polaznike iz skoro svake drzave u usa. Bilo je ranije vise skola, ali dve su zatvorene zbog problema sa zakonom (prevare na ispitima, mito), druge su otvorene, itd. Sticajem raznih okolnosti, ja sam jedini prevodilac u gradu koji ume da prevodi pismeni deo CDL ispita na Bosanski. I prevodim za sve bosanske skole u gradu. Poslednje 3 godine sam prevodio za oko 800 kandidata (moguce cak i vise), a bilo je perioda kad sam dnevno prevodio po 8 sati, svakog dana. Poslednji put sam prevodio CDL ispit juce (dva termina), I imam jedan zakazan za sutra. (Mislim da cu imati bar jos jedan ili dva do kraja ove nedelje).
Prevoditi CDL ispit nije posebno tesko, mada je neophodno da znate manje poznate termine. Za one koji misle da "dobro stoje" sa engleskim evo par pitanja. Sta je slack adjuster, supply pressure gauge, application pressure gauge, air compressor governor, kingpin, fifth wheel, S-cam, glad hand, winterfront, supply valve, modulating control valve, spring brake, air brake, emergency brake, tie rod, landing gear, locking jaw, jackknife, coupling seal, steering wheel axle brake? Koje vrste retardera postoje, i kolika je minimalno dozvoljena dubina sare na prednjoj gumi? A na zadnjoj? (Odgovor: 4/32 i 2/32, u incima, naravno)
Ali, sve ovo nije tako veliki problem i moze se savladati. Muka je kad to treba prevesi Bosancima koji ni na jednom jeziku ove termine ne znaju i koriste neku mesavinu bosansko-engleskog da nemeres bilivat. Za takve je tesko naci prevodioca, i ja sam se tu nasao kao jedini ekspert zapadno od Misisipija (a bogami i istocno - dolazi mi dosta ljudi iz Njujorka, Floride, Pensilvanije, Dzordzije...).
Osnovni (pismeni) ispit za CDL se sastoji od tri dela: Opste znanje (50 pitanja), Vazdusne kocnice (25 pitanja), i Kombinovana vozila (20 pitanja). Pored toga postoje posebni ispiti (endorsements) za specijalizovana vozila: HazMat, Cisterne, Duple i trostruke prikolice, Putnicki autobusi, Skolski autobusi.
Prakticni deo se sastoji od inspekcije vozila (pre-trip inspection), poligona, garaze, gradske voznje i voznje po autoputu, i to oni polazu zasebno, bez prevodioca. Da ne gusim vise sa tehnickim detaljima - ovo je blog o ljudima.
Razume se, medju polagacima ima svakakvog sveta, ali ako ih malo bolje upoznate, uvidite da su to divni ljudi. Mnogi nisu obrazovani, nemaju zanat, ali imaju jaku zelju I nadu da naprave sebi bolji zivot. Svako od njih plati skoli 2.5 do 3 hiljade dolara da bi dosao do CDL dozvole. To je za njih veliki novac, i oni se ne sale.
Neki dodju nervozni, znoje se, zale se da im je "mozak stao", imaju tremu. Neki opet dolaze kao u kafanu, opusteni - i takvi najcesce ne poloze. (Po zakonu oni mogu da polazu svaki dan dok ne poloze - nema ogranicenja). Nije ni cudo - mnogi od njih polazu pod herojskim uslovima. Testovi iz kojih uce su lose prevedeni, oni su najcesce dosli iz neke druge drzave, pa spavaju po njih nekoliko u sobi (skola obezbedila jeftino), kuci ih ceka zena, porodica, svi se nadaju. A on treba da zna "kako ces proveriti koliko imas "lufta" (slobodnog hoda) na rucnim "slek adzasterima" kod S-kam kocnica?" (Za one koje zanima - parkiras na ravnoj podlozi, podmetnes podmetace pod tockove, "pustis zrak u boce", i otkocis parking kocnicu).
Pitam: "Jesi li ucio?". Kaze: "Ma jesam, kako nisam. Ucio sam, bolan. Cijelu noc. Evo, zena me ispitala - sve sam anuliro!". Do sada su svi moji kandidati polozili. Neki "izprve", neki posle vise pokusaja, ali nauce i prodju. Ja im u pauzama izmedju ispita objasnjavam kako sta radi, na sta da obrate paznju, itd. I obavezno, ali obavezno, na kraju postanemo drugari.
Samo je jedan napravio izgred. Neki mlad momak - 20 godina - ne zna ni jedan jezik. Bio je mali kad je kao "izbjeglica osao u Njemacku", tu jezik nije naucio, a onda je dosao u usa, I engleski nije savladao. Prosto, covek ne ume da govori tecno ni na jednom jeziku. On je uobrazio da u policijskoj stanici, highway patrol, gde se ispit obavlja, jedna od policajki ga mrzi, i poleteo da je bije. Vise se nije pojavljivao.
I bile su tri zene koje su polagale. Dve, zato sto su odlucile da same uzmu sudbinu u svoje ruke - i odmah su polozile. Ona treca je dosla sa muzem, da polazu zajedno, i akobogda, voze zajedno. Zena stidljiva, na svako pitanje raguje sa: "Joooj, sta cu ja sada? Izvin'te!" Ali polozila sve iz cuga. Muz pao pa je morao da dolazi drugog dana.
Bio i jedan seret. Na pitanje "kako ces zaustaviti klizanje trejle do kojeg dolazi zbog kocenja?", on me pita: "a ja sam u kamionu?". Na pitanje "sta vozac prvo treba da uradi ako mu otkazu kocnice na nizbrdici?", on rece kao iz puske "Iskakanje!"
Posle mnogo truda, novih reci, trema i uzbudjenja, radosno se javljaju "celfonom" kuci u Kentaki, ili Nevadu i objavljuju da su polozili! Od Bosanca je postao "novi americki kauboj".
Tezak je zivot kamiondzija. Provode dane i nedelje i praznike i rodjendane i slavlja porodicna vozeci po bestragiji, spavajuci u kamionu da ustede. But, you've gotta keep on truckin'!
Nedavno sam saznao da je onaj seret, vozeci u Koloradu pre nekoliko meseci, kad mu je otkazala kocnica na nizbrdici, zaista iskocio iz kamiona. Kamion se prevrnuo i prekotrljao preko njega kako je lezao pored puta. Znam da su ga kod kuce uzaludno cekali zena i cerka da se vrati.