Koliko je meni poznato u Nišu je prarktično dvovlašće podeljeno na neravnomerne časti. Gradonačelniku je, kako kažu mnogi, pripalo malo manje parče a izvršnom direktoru direktoru resorne direkcije za izgradnju Niša, zapošljenom na ugovor o delu, veće. Ja kao građanjin Niša njih dvojicu vidim kao nadležne za (ne)sanaciju i odgovorne za ovu bruku. Međutim oni su izgleda zadojeni svojim viđenjem "po BOLONJI" pa BOLE NJih uvo za most. I tako već pet meseci.
Tvrđavski most u Nišu decembra 2010:
Tvrđavski most u Nišu februara 2011:
Tvrđavski most u Nišu aprila 2011:
Kad dođu malobrojni turisti mi Nišlije ih uglavnom vodimo da vide tu prastaru nišku tvrđavu. Most čije ostatke sam pokazao na slici je glavni gradski most koji spaja glavnu ulicu sa glavnom orjentirnom tačkom u obliku tvrđave. Izgrađen je šezdesetih godina prošlog veka po projektu Joce Cenića i bio je svojevsno tehnološko čudo sa ogromnom metalnom konstrukcijom koja nije imala noseće stubove već se raskoračila sa jedne na drugu obalu. Prvih dana puštanja u upotrebu niko nije smeo da kroči na njega jer se pričalo da će se srušiti. Tim pričama su doprinele i vibracije mosta koje skoro da mogu da se vide golim okom a osećaju se kao da čovek ima lakši oblik vrtoglavice. Zato su dovežena 8 najvećih kipera sa tovarima peska u njima i parkirani su na sred mosta da bi uverili neverne tome da je most čvrst.
Danas, jedna strana tog mosta koju koriste pešaci je skroz zatvorena jer na njoj postoje rupe kroz koju, bezmalo može da propadne biciklista sa sve prevoznim sredstvom. Kad se pukotina pojavila, bio sam svedok, tresnuli su metalnu ploču preko nje. Kad se pukotina rascvetala duž pešačkog dela mosta jednostavno, nadležni su ogradili taj deo mosta i ... I ništa. Tako to stoji već 5 meseci.
Tako to stoji već 5 meseci. Znam samo za jedan slučaj u Kalkuti kada je gradonačelniku trebalo 6 meseci da sanira mosta li to je bio most na periferiji. Siguran sam da bi Đilas u BGD ovo sredio za 3 sata lično mešajući beton i zubima grizući armaturu. Da stvar bude smešnija kabineti ove dvojice naših uglednih nišlija se nalaze na 50 odnosno 70 metara od mosta koji vide sa prozora.
Kad političke figure sklone izboru to jest reizboru pokazuju toliko nejebavanje za interes građana to može da znači nekoliko stvari:
- da nisu dorasli svojoj ulozi
- da im je pun kofer politike i da nemaju nameru da se njome više bave
- da svoje zadovoljstvo upravljanja ovakvim gradom traže kroz neke druge vrednosti, različite od javnog interesa.
- sva tri gore navedena.
Šta god da je od razloga, MIloše, Bane ... Sram vas bilo.