Za svakog privatnog detektiva jako je važno da sledi vlastitu intuiciju. Zbog toga je bilo važno da, kada je Dejan (Deki) Brajević ušao u moju kancelariju, poverujem hladnoj jezi koja mi je prošla kičmom.
- Vi ste privatni detektiv Spiridon? - upitao je.
- Tako piše na mojoj radnoj dozvoli - uzvratih.
- Morate mi pomoći. Ucenjuju me. Molim vas!
Tresao se kao radnik na pokvarenoj mešalici koga trese struja.
- A kako bi bilo da se opustite i ispričate mi sve po redu? Jeste li za Vinjak?
- Vi... nećete reći mojoj ženi?
- Brajeviću, ne mogu ništa obećati.
Pokušao je da sipa piće, ali je zbog stresa tečnost većim delom završila u njegovim cipelama.
- Ja sam zaposlen čovek - rekao je. - Mehaničko održavanje. Izrađujem i servisiram električne zezalice. Znate, spravice koje sakrijete u ispod dlana, a ove sa kojima se rukujete, protrese struja?
- Narodni poslanici u Skupštini ih mnogo vole...
- Predjite na stvar - prekinuh ga.
- Ja puno putujem. Znate to već - čovek je usamljen. Oh, nije to što mislite. Vidite, Spiridone, jasno je da čovek može imati "lakih žena" koliko poželi, ali žene koje umeju da misle - njih nije lako pronaći za tako kratko vreme.
- Nastavite.
- Eto, saznao sam za tu devojku preko bloga B92, dok su takve još uvek svraćale tamo. Ima 18 godina. Studentkinja sa Filozofskog. Uz određenu naknadu, spremna je da dodje kod vas i raspravlja o bilo kojoj temi. Niče, Kantu, antropologiji. Razumna ideja. Shvatate na šta ciljam?
- Ne baš.
- Da se razumemo, moja žena je sjajna, nemojte me pogrešno razumeti. Ali ona odbija da razgovara sa mnom o Orhanu Pamuku. Ni o Salmanu Ruždiju. O tome nisam razmišljao kada sam se ženio. Znate, Spiro, meni treba žena koja je podsticajna u duhovnom smislu i spreman sam da platim za to. Ne želim ozbiljnu vezu - samo kratko intelektualno iskustvo.
- Koliko dugo to traje?
- Šest meseci. Kad god osetim žudnju, ja pozovem Nadju. Sa njom se pretvaram u intelektualca, shvatate?
On je dakle bio jedan od tipova kojima su slabost bile istinski pametne žene. Osetih sažaljenje prema jadniku. Setih se jednog prijatelja koji se palio na sekretarice ali ako bi dotična imala više od 90 reči u minuti (dok kuca za računarom) odmah bi se usprtljao i postajao nesiguran.
- Ona sada preti da će sve ispričati mojoj ženi - reče on.
- Polako, Brajeviću, prvo mi recite gde mogu da pronađem Nadju?
- Gurnuo mi je zgužvani komadić papira, nekakvu izbledelu sliku i poput zmije belouške odgmizao iz mog ureda.
Crvene tapete i viktorijanski dekor davali su ton dobro skrivenom "bordelu". Blede, nervozne devojke sa naočarima u crnom okviru i ravnom podšišanom kosom ležale su se po sofama, provokativno listajući "Samizdat" izdanja klasika. Jedna plavuša širokog osmeha mi namignu, pokaza glavom ka jednoj prostoriji na spratu, i reče: "Andy Warhol, može?"
Ali nisu to bila samo intelektualna iskustva, one su prodavale i emotivne doživljaje.
Za 50 evra, saznao sam, da je bilo moguće "dotaknuti se bez zalazenja u dubinu". Za stotku, devojka bi vam pozajmila ploče Laibaha, izašla sa vama na večeru, a onda vas pustila da je posmatrate dok ima napad anksioznosti.
Za 200 eura dobijate najbolju foru: suvonjava brineta, studentkinja sa Filozofskog, pokupila bi vas ispred Akademije, dopustila da čitate njen magistarski rad i uvukla u histeričnu svadju oko Ničeovog shvatanja žene, a potom odglumila samoubistvo po vašem izboru.
- Dopada vam se prizor? Upita neki glas iza mojih leđa. Okretoh se i odjednom se nađoh licem u lice sa vrlo delotvornim vrhom cevi pištolja CZ-99. Bila je to Nadja, naravno. Glas je bio ženski, ali Nadja je bila muškarac. Lice mu je bilo skriveno pod maskom.
- Nećete verovati, ali ja sam jedva završio srednju školu. Izbacili su me zbog loših ocena.
- Da li zbog toga nosite masku?
- Prekini! Smislio sam veoma složen plan kako da preuzmem Beogradsku Izdavačko-Književnu Zadrugu, ali sam u to ime morao da se predstavim kao Jovan Cirilov. Otišao sam na privatnu kliniku plastične hirurgije na Zvezdari. Nešto se poremetilo. Završio sam sa likom Slobodana Antonića i glasom Mirjane Bobić Mojsilović. Tada sam počeo da delujem sa one strane zakona.
Brzo, pre nego što je stigao da povuče obarač, skočio sam na njega i strahovitim aperkatom ga bacio na pod. Ubrzo je stigla i policija "Alo, Kobac!" i sve skupa...
Kasnije te noći, potražio sam svoju staru poznanicu po imenu Nataša. Bila je plavuša. Diplomirala je na Fakultetu za fizičko vaspitanje. Prijalo je.
VA