Poslednje tri nedelje su mi proletele kao u magnovenju. Nije lako poverovati da su Olimpijske igre završene, da je sada Rio De Ženeiro preuzeo palicu i da je sva pažnja usmerena na njihovu organizaciju Igara 2016. godine.
Ovo su za mene zaista bile posebne Olimpijske igre. Posebne jer je prvi put u mom životu moja zemlja bila domaćin.
Igre u Londonu su bile posebne i zato što je ovo prvi put da su Igre istovremeno deo mog posla, a ne samo uživanje u sportu. Naša Ambasada je blisko sarađivala sa Olimpijskim komitetom Srbije (OKS), kao i Paraolimpijskim komitetom Srbije (POKS) prilikom promocije Igara, u procesu izdavanja akreditacija i viza sportistima, zvaničnicima i ljubiteljima sporta, ali je i organizovala protokol poseta predsednika i premijera Srbije i nove ministarke sporta. Čak sam tokom boravka u Britaniji, ispred Olimpijskog parka dao i intervju za TV B92.
Igre su bile posebne i jer je ovo prvi put da sam bio u prilici da prisustvujem nekim takmičenjima. Za mene je to bilo pravo spoznajno putovanje. Prvo, otkrio sam da su sve one izjave koje je Ambasada davala o inkluzivnosti Igara i o potpunoj pripremljenosti Velike Britanije za iste, apsolutno tačne. Oduvek sam verovao da ćemo biti dobro pripremljeni, ali kada su u pitanju tako važni globalni događaji uvek postoji crv sumnje.
Po mom mišljenju organizacija u Londonu je bila sjajna. Za mene je počela na Aerodromu Luton, kako sam iskoračio iz aviona kojim sam doputovao iz Beograda kada su mi dobrodošlicu poželelo dvoje volontera - a bilo ih je 70,000 i oni su velikim delom činili te Igre - obučenih u ljubičasto i roze. Nastavila se neometanim putovanjem saobraćajnim sistemom u i oko Londona, kao i sjajnom organizacijom boravka posetilaca u novim, predivno dizajniranim sportskim objektima. Sve ovo su dopunili šampionski nastupi svetskih sportista.
Bilo je to i putovanje sportskih otkrića. Ja sam pretežno čovek fudbala (već drugu sezonu za redom posedujem sezonsku kartu FK Partizana), ali sam se trudio da na Olimpijskim igrama probam neke nove sportove: odbojku na pesku (posmatrao sam meč muških timova Letonije i Nemačke, kao i Brazil - Češka u ženskoj konkurenciji), rukomet (gledao sam kako je ženska reprezentacija Španije pobedila Norvešku u grupnoj fazi), a gledao sam i nekoliko biciklističkih takmičenja.
Rukomet nije tradicionalno britanski sport, ali uz pomoć Dragana Đukića, trenera iz Srbije, postaje sve popularniji. Turnir je bio dosta težak za našu ekipu tako da smo brzo bili eliminisani, ali je ova brza, uzbudljiva igra laka za praćenje brzo prirasla za srce britanskim gledaocima. Možda ćemo do 2016. moći da uđemo u igru za osvajanje medalje.
Za mene je bila velika čast što sam na Velodromu prisustvovao trci u kojoj je Džejson Keni (Jason Kenny) brzinom od preko 70 km/h u muškom sprintu osvojio zlatnu medalju za Veliku Britaniju. Kombinacija brzine, strasti i patriotske atmosfere učinila je tu trku najboljim sportskim događajem u mom životu, u rangu Večitog derbija, naravno.
Čini mi se da je britanska javnost došla do sličnih saznanja. Kada sam se vratio u Srbiju bio sam potpuno oduševljen načinom na koji su moji zemljaci navijali tokom utakmice Srbija - Crna Gora u borbi za bronzanu medalju u vaterpolu (inače sport nastao u Velikoj Britaniji), uprkos činjenici da je naše učešće bilo skromno i da je i taj sport nama relativno nepoznat. Takođe, bilo je sjajno videti pažnju kojom je obasuta Milica Mandić kada je u Excel Areni osvojila zlato u tekvondou. Mislim da je tipično za ljubitelje sporta koji su prisustvovali ovim Igrama, da skoro podjednako bučno kao i što navijaju za svoje takmičare, pozdrave Miličin uspeh.
Možda Srbija nije postigla onaj uspeh kome smo se svi nadali. S obzirom da je Britanija donekle za to zaslužna iskreno se nadam da pretnja da će naš ambasador biti proteran kada Endi Marej pobedi Novaka Đokovića neće biti ostvarena ovog puta. A i Srbija će imati priliku da nam vrati istom merom pred očima preko dva miliona gledalaca kada za samo nekoliko nedelja počnu Paraolimpijske igre. Srbija ima sjajne takmičare u nekoliko disciplina (pre svega, u stonom tenisu, atletici i biciklizmu) i od srca im želim veliki uspeh.
Voleo bih da čujem vaše utiske. Šta je na vas ostavilo najveći utisak na upravo završenim Olimpijskim igrama u Londonu? Da li ste otkrili neki novi sport ili novog sportskog heroja? Možda vas je uspeh Milice Mandić inspirisao da počnete da se bavite tekvondoom? I kako ćete navijati za Srbiju tokom Paraolimpijskih igara?
James Moor
Prvi sekretar
Političko odeljenje