Politika je najveća k...a, reče neko ko zbog tih reči nije ušao u istoriju, ali one jesu. Karakterne osobine prosečne prodavačice ljubavi bile su i ostale utkane i u moralni lik prosečnog političara. Kao što samo spominjanje dama sumnjivog morala, prema shvatanju većine, isključuje moralnu čistotu, ništa manje uputno nije govoriti ni o poštenim političarima.
Ove dve branše, pored ostalog, vezuje princip potpune slobode upotrebe sredstava kojima se dolazi do željenog cilja, pa je shodno tome, sve ono što očima vidiš, a još više što ne vidiš, roba namenjena prodaji. Telo, duh, moral, stavovi, navike, mesto u krevetu, mesto u kabinetu, prijatelji lični, prijatelji familije, prijatelji firme, strateški partneri, partije, makroi, kolege, hobiji, uspomene, sećanja... – sve se nudi, traži i daje. I sve ima svoju cenu, koja u zavisnosti od korisnosti robe, ali često i od
sile prilika, može biti i impozantna i bagatelna.
Mađarska vlada je tako ovih dana pribegla jednom kupoprodajnom aranžmanu čije se sve posledice još uvek ne naziru. Prodala je Azerbejdžanu nekog njihovog
Malog Radojicu, osuđenog u Budimpešti na doživotnu robiju zbog ubistva jermenskog vojnika usred Mađarske. O tome šta će se naći na drugom tasu mađarsko-azerbejdžanske vage samo se govorka, ali se veruje da će druga strana prema Mađarskoj biti veoma izdašna. Koliko to iznosi u kubnim metrima gasa i broju povoljnih kredita – za sada znaju samo zidine predsedničkih dvora u Bakuu, koje su valjda jedine bile svedoci došaptavanja dvojice premijera.
Ono što se odmah potom zbilo, manje-više je poznato. Jermenija je rekla
istorijsko NE daljim prijateljskim odnosima sa Mađarskom i najavila rat Azerbejdžanu, ambasadori se ljutito spakovali i otišli kud koji, mađarskom zastavom su nimalo kulturno obrisane nečije cipele pred TV kamerama, a potresla se, bogami, i sama Bela kuća. Zašto ona, to je za sada malo kome jasno. Posmatrači veruju da je stres Velikog Brata na svako štucanje na našoj planeti hroničan, što će reći - na nervnoj bazi.
A možda je ovoga puta i s razlogom, jer je isporuka mađarskog sužnja
Malog Radojice Azerbejdžanu više ličila na ispraćaj i doček pobednika Eurosonga, nego na operaciju sa nivoom tajnosti br. 1. I da su hteli, akteri ovog kupoprodajnog ugovora nisu mogli da ga realizuju nespretnije i uz veći publicitet, a ko je u tom lancu bio najneoprezniji i najlajaviji, sada je manje važno. Imajući u vidu sve gore navedene sličnosti dve nepristojne profesije i uloga u konkretnom poslu, gospođa Pravda i gospodin Moral dobili su (pot)plaćeno odsustvo sa ovih prostora, na neko vreme.