Duvao je jak vetar. Čovek u mantilu je išao ulicom. Koračao je dugačkim koracima. Iako je duvao vetar, nije se ništa čulo. Povijene glave, da mu vetar ne bije u lice, čovek je išao svojim putem. Ni previše brzo, ni previše sporo, ali dugim koracima. Pored njega su promicali automobili, ćutke, bez ikakvog zvuka. Dim iz auspuha, ljudi u automobilima koji pričaju, ali u potpunoj tišini. Samo se čuo klavir. Čovek u mantilu je još više savio glavu i mrmljao nešto sebi u bradu. Ništa se nije čulo, ni vetar, ni automobili, ni mrmljanje. Samo klavir. Najednom čovek udari glavom u banderu. Okrenuo se, pogledao oko sebe i zaobišao banderu sa kojom se malopre sudario. Klavir je svirao, a on je nastavio svojim putem.
Nebo je bilo sivo, mada bi možda neko rekao i crno. U svakom slučaju, puno oblaka. Počelo je da grmi i seva. Grmljavina se jedino dala naslutiti usled podizanja glave čoveka u mantilu i bleska munje koja je tome prethodila. Nikakav zvuk, nikakav prasak. Samo podizanje glave i svetlost. Klavir je svirao, a počela je i kiša da pada. Na automobilima su se pomerali brisači, levo i desno, levo pa desno, bez šuma. Nije se čuo ni poznati zvuk guma što gaze po mokrom asfaltu. Klavir je svirao. Duvao je vetar još jači nego malopre i nosio kišu, i to nekako pravo u oči čoveka u mantilu. Zato je izvadio kišobran iz tašne i uz veliku muku ga otvorio. Ni zum, ni zip, ništa od zvuka otvaranja kišobrana. Samo klavir. Pognut napred, sve držeći kišobran ispred sebe, čovek je išao svojim putem. Išao je prepoznatljivo dugačkim koracima. Nije se čulo ni dobovanje kiše po kišobranu, ni vetar, ni koraci po mokroj ulici. Čuo se klavir, koji je svirao. Najednom čovek udari kišobranom u banderu i kišobran se zatvori oko njegove glave. Možda je jauknuo, možda je opsovao ali se to od kišobrana nije videlo, a ništa se nije čulo. Osim klavira. Otvorio je kišobran, osvrnuo se oko sebe i nastavio da korača.
Kiša je padala neumoljivo, skoro isto neumoljivo kao što je čovek u mantilu koračao svojim dučakim koracima. Kod jednog ulaza je stao i zatvorio kišobran. Potom je istresao kapi sa kišobrana i pogledao u vis. Na zgradi je stajao broj četrdeset tri. Okrenuo se zatim, ka ulici i posmatrao automobile. Tek tada sam ugledao dve masnice na njegovom čelu.