Pre sto godina, na današnji dan, završila se dvodnevna bitka za Kumanovo.
Ukratko, obe vojske, srpska i turska, želele su da zauzmu Ovče polje, turska je procenila da srpska ima rupa u odbrani, srpska nije procenila ništa. U sudaru, srpska vojska je pobedila, ali ni posle bitke nisu bili svesni da su porazili glavnicu neprilatelja. Sama bitka imala je odlučujući uticaj na konačni ishod.
U svakom slučaju, veliki istorijski dogadjaj i svaki normalan narod sa normalnom vlašću bi ga obeležio. U srpskim medijima, bar ovim internet, nije bio skoro ni jedan red o tome.
Moj deda rodjen je 1910. Oca nije zapamtio. Taj moj pradeda otisao je u prvi balkanski rat ostavivši ženu sa malom bebom, i nikad se nije vratio. Ostavio je u zavet svojoj ženi i braći da mu iškoluju dete. Da ga ne bi tukli u vojsci. A znao je da će i njegovo dete neki rat zahvatiti.
Moja prababa heroj odgajila je sina sama. Sama je kupila plac u Beogradu, tada na periferiji, i sagradila kuću. Deda, ratno siroče, pričao je kako je kao mali često bio maltretiran od učiteljice. Puno puta pričao nam je priču kako je s njim u školu išla ćerka od lokalnog mesara. I kako je stalno kasnila. I kako joj je učiteljica svaki put rekla nek samo tata napiše opravdanje. Jednog jutra deda je zakasnio. Nisu ga probudili na vreme, a bio je đak pešak. Učiteljica ga je nagrdila i pretila kaznom. Deda, tad mali, 11 ili 12 godina, odgovorio joj je da će i njegov tata da napiše opravdanje kad stigne...
Deda je završio fakultet, nije tučen u vojsci, i završio u ratu na kraju.
Stara država podigla je spomenik u Zebrnjaku za pomen poginulima. Ovako je izgledalo na otvaranju, 1937, na obeležavanju 25 godišnjice.
Споменик на Зебрњаку грађен је од најтврђег базалта и армираног бетона. Имао је облик куле-обелиска висине 48,5 метара. Био је то убедљиво највиши споменик не само на територији Краљевине Југославије, већ и читавог Балканског полуострва. Складних пропорција, са витком кулом, овај меморијал могао је да се види из велике даљине, чак и ноћу, јер је из његовог кубета избијала светлост три петро-макс лампе. Било је то симболично, вечито кандило мртвих чије су кости ту почивале.
Više o Zebrnjaku ovde http://sr.wikipedia.org/wiki/Зебрњак
Iako saveznici u tom prvom Balkanskom ratu, Bugari su srušili spomenik odmah na početku drugog rata. Nove vlasti su izgleda učinile sve da se to zaboravi, i evo kako spomenik izgleda danas
Mi, generacije čije su pradede ugradile kosti u slobodu otadžbine, o nima smo jako malo učili. Kumanovska bitka je pominjana, ali datum nije. To znam sigurno.
Moj rodjendan je 24. oktobra. Zapamtila bih.
Slava junacima.