Zdrava verzija geopolitike naravno uzima u obzir moralne imperative i idealističke težnje. Većina nacija počiva ne samo na interesima, već i na određenim vrednostima, pa bi manjak idealizma i humanosti kod kreatora politike proizveo urušavanje samog tkiva nekog društva. Međutim, ozbiljni političari i stratezi moraju pre svega poznavati i uzimati u obzir date veličine poput geografije, klime, okruženja, istorije i kulture, prilikom donošenja racionalnih odluka u ime svoje nacije i građana. Nacije, kao i ljudska bića, često se upravljaju prema intimnom osećaju nesigurnosti, straha i nepoverenja prema drugoj strani, ali i takvi psihološki faktori imaju svoj uzrok i mogu se predvideti i tretirati. U vođenju državne politike nepoznavanje svih tih faktora i trendova skupo se plaća. Krenimo od najozbiljnije teme, kako pravilno razumeti uzroke ratova?
Razliku između povoda za rat i uzroka rata uvideo je još Tukidid u "Istoriji peloponeskog rata", gde objašnjava da je povod za pomenuti rat bio spor oko dva ostrvceta u severnom Egeju, ali da je uzrok predstavljao rast pomorske moći Atine i strah Sparte od takve tendencije. Tomas Hobs je pisao da je izgovor za rat uvek neka navodno nanešena uvreda drugom, ali da je pravi uzrok uvek strukturne prirode, često nevidljiv oku običnog posmatrača. Kada sam kao student učestvovao na simulaciji rada OEBS-a u Beču početkom 1999. godine, dobar deo mojih kolega studenata, naročito iz Austrije i Bosne, tvrdio je da je jektičavi Gavrilo Princip izazvao lično i personalno Prvi svetski rat. Predrasude su snažnije ukorenjene, ukoliko vam omogućavaju da se vidite u povoljnijem svetlu. Zato i ne treba da čudi nedavna kampanja protiv našeg koncerta u UN i izvođenja „Marša na Drinu". Mnogima odgovara opstanak stereotipa i površinske verzije istorije, međutim pronicanje u suštinu problema i puna istina neophodni su preduslovi za iskreno pomirenje i razumevanje između naroda, kao i za uspešnije građenje sopstvene budućnosti. To je uostalom lajtmotiv i predstojeće debate o međunarodnom krivičnom pravosuđu.
Prevedeno na primere iz našeg vremena, ulaziti u objašnjenja koliko su ostrva Senkaku u Istočnom kineskom moru bezvredna, bilo bi gubljenja vremena. Spor oko njih samo je povod Japanu da povrati legitimitet za jačanje mornarice i izlazak iz samoizolacije u svojoj pacifičkoj školjci, kao odgovor na sve snažniju Kinu. Isto tako, narativ da će Indija i Pakistan, dve nuklearne sile, kad-tad zaratiti oko glečera Siačen na Himalajima, gde vojnici moraju da nose maske sa kiseonikom da bi uopšte boravili, takođe je besmislen. Suština konflikta ovde je spor oko same legitimnosti i identiteta dve države nakon podele Britanske Indije 1947. godine. O ovim primerima lepo piše Robert D. Kaplan, saradnik Ministarstva odbrane SAD i jedan od 100 najuticajnijih mislilaca prema magazinu "Foreign Policy".
Ovom logikom moramo tražiti prave uzroke sukoba u bivšoj SFRJ i posledično najbolja rešenja za Srbiju i ceo region u budućnosti. Objašnjenje da su se SAD umešale u građanski rat samo zato što je rukovodstvo u Beogradu bilo "komunističko" odraz su naivnosti naše tadašnje političke i intelektualne elite i služe kao smokvin list da sakriju njihovo nepoznavanje principa po kojima globalni akteri funkcionišu. Ideologija je najčešće izgovor, ili samo mali deo objašnjenja stvarnih razloga određene akcije. Uzrok skoro uvek treba tražiti u objektivnim interesima i evoluciji odnosa snaga, što na prvi pogled svet čini malo surovijim i hladnijim mestom za život nego što bi mi to možda želeli, ali nam istovremeno omogućava da razumemo i predvidimo događaje. Što je najvažnije, racio i znanje nam mogu omogućiti da se promenama u svetu prilagodimo i ostvarimo najveću moguću korist za svoju državu u datim okolnostima i aktuelnom stanju sveta u kome živimo.
Međunarodna zajednica jeste kao klima koju ne možemo da menjamo već treba da joj se prilagodimo, kao što je Zoran Đinđić govorio, ali da bi se uspešno prilagodili moramo biti dobri meteorolozi, ne šarlatani. Podjednako je važno da razumemo i "klimatske promene", jer svet u kome mi živimo nije isti kao onaj u kome će živeti naša deca. U narednim blogovima ću pisati o položaju Srbije u svetu, o izazovima sa kojima se suočavamo i sa kojima ćemo se tek suočavati, o tome da li i kako naše predsedavanje Generalnom skupštinom UN može pomoći boljem razumevanju sveta i pronalaženju uspešnijih odgovora na pomenute izazove, kao i o mnogim drugim stvarima. Pozivam vas da pokrenemo stimulativnu debatu od koje ćemo svi imati koristi, slagali se ili ne oko nekih konkretnih situacija ili ideja.