27. Mart – U Petrovaradinu nije bilo demonstracija, ali su petrovaradinci učestvovali zajedno sa novosađanima u Novim Sadu.
29. Mart – Otpočela je u Petrovaradinu sa radom „zaštita“. Straže od omladinaca i odraslih postavljene su u Zemljoradničkoj zadruzi u Preradovićevoj ulici, na tornju crkve sv. Križa, u Sokolskom domu. Članovi Sokola su prihvatili da sa puškama u ruci budu jedna smena na „Spomen domu“ u Novom Sadu. Cilj zaštite bio je osmatranje horizonta u slučaju napada nemačke avijacije. Zvonima je trebalo upozoriti narod na opasnost, a omladinci – sokoli – puškama u ruci, da pucaju na neprijateljske avione.
Početak Aprila 1941– Već pre početka rata, početkom Aprila, bilo je sve spremno za podizanje oba mosta u vazduh u slučaju prodora Nemaca. / neprijateljski dokument, pepis, od 23. IV. Predmet : izveštaj o položaju. Pov. Br. 1. Prepis se sada nalazi u Istorijskom arhivu PK SKS. Pokrainska komisija za utvrđivanje zločina ok. i njih. pomagača u Vojvodini. Inv.br.21.400./
1941. April 6. – U 7.30 časova nadleteli su nemački avioni preko Petrovaradina ka Novom Sadu. Malo su mitraljirali. R a t j e p o č e o! Petrovaradinska artiljerija bila je vrlo aktivna.
1941. April 7. – Odmah posle početka rata, po direktivi dr. Miloša Petrovića iz Novog Sada i novosadske opštine i policije, pošto se predviđala mogućnost povlačenja starojugoslovenske vojske, pozvani su oni koji su trebali da održe vlast: bivši starešina gradske ispostave u Petr. Jurić Andrija, dr. Grginčević Antun – sudija u NS sa prebivalištem u Petr., Aleksandar Đakov, Lazar Velicki, Ljudevit Kurbatfinski
Nastavnik građanske škole u NS Tončić Josip, koji živi i stanuje u Petr. (Hrvat iz hrvatskog zagorja) sazvao je odmah na dogovor deset viđenijih ljudi iz Petrovaradina, bez obzira na stranke, za osnivanje tzv. Narodne straže koja će nastupiti odmah, čim bi nastao prekid između Novog Sada i Petrovaradina
1941. April 7-9 – Pojedinačno bombardovanje Novog Sada i Petrovaradina
1941. April 10. – (1. dokument) Ukinuta je ekspozitura Novog Sada i Petrovaradinu. Policija napušta Petrovaradin, a starojugoslovenska vojska se povlači iz Bačke. Umesto ekspoziture sa radom je otpočela ranije designirana vlast od 7. Aprila u Novom Sadu: dr. Antun Grnčević i Jurić Andrija
(2. dokument) Spremljena je odmah tog dana lista petrovaradinaca koji su pozvani da 11. IV. Dođu radi uređenja straže kad nastane prekid NS-Petr. Petrovaradin su prelazile cele noći bivše vojske, koje su počele već pomalo da pljačkaju bivše vojne magacine /neprijateljski dokument/
„Ćuprija može svaki čas da odleti. Treba od grada NS tražiti 150.000 dinara da možemo raditi. Policija odlazi u NS. Vojska se evakuiše. Sam g. Jurišić, sa nekoliko pisara, ne može održati red. Treba takva vlast koja će štititi imovinu. Treba organizovati neku „Narodnu stražu“ koja će patrolirati danju i noću koja će sprečiti pljačku. Vi ste pozvani da svako iz svog kraja pozove nekoliko poštenih ljudi.“, rekao je dr. A. Grginčević.
Konstatuje se da straža raspolaže sa 120 pušaka. Potpisani su: dr. A. Grginčević, Carin Marko, Adam Marko, Laza Velicki, Hadvinger Emanuel, Panian Rudolf, Jakobac Roka, Čeza Andrija, Hezočki Josip, Pfajfer Jakob, Ugrenić Toma.
/neprijateljski dokument, Zapisnik sa sednice građanske straže od 10.IV. 1941. pisan je olovkom/
Postoji još jedan zapisnik, bez datuma, koji ukazuje na drugu grupaciju za stvaranje Narodne straže /to je ustvari Prvi zapisnik/
„Dević(Srbin) ne dobiva brašno i ne može prodavati hleb. Rokica Jakobac predlaže da mu vlast oduzme obrtnicu. Ivan Jelašić predlaže da se osnuje Gospodarstveni odbor koji će popisati imovinu, a što je prihvaćeno. U odbor su ušli: Fišer Paja, Alojz Piler, Rudolf Bem, Romić Jozef, Švager, Anton, Habenšus Petar, Borbaum Johan, Grginčević Adalbert „Bertika“. Jelašić Pavle podvlači da je najglavnija dužnost rekvirirano od države vratiti.
/Neprijateljski dokument. Posebno interesantan po tome što je bio pre gore pomenutog, a u jednoj i drugoj grupi je Josip Tončić kao zapisničar. Ova druga grupa je čisto hrvatski obojena, nema nijednog Srbina u njoj/
PO JEDNOM DOKUMENTU MOST „Princa Tomislava“ JE DIGNUT U VAZDUH 10.4. /Dnevnik, 10.IV. 1961./ A PO DRUGOM DOKUMENTU 11. 4. 1941.
1941April 11. – (2. dokument/izvor) „Jugoslovenski vojnici ! Pazite ! Vaše vođe lažu! Čujte istinu! Jugoslovenska država se pobjedom Njemaca raspala! Beograd, Skoplje, Niš i Solun su pali u njemačke ruke! Vaš kralj i ministar predsednik su avionom iz zemlje pobjegli! Njemačka vojska, koja je ušla u Zagreb, pobedonosno napreduje dalje! Slavko Kvaternik kao ovlašćenik Mačeka jučer je proklamovao nezavisnost Hrvatske. Samostalna Hrvatska Država se je ostvarila/ Srbi! Slovenci! Hrvati su već položili oružje! Nema smisla da se i vi dalje borite! Položite i vi oružje!“
/original bačenog letka, pisan ćirilicom, tj. poziv na predaju bačen nad Petrovaradinom 11.IV. 1941/
Pitanje datovanja dizanja mostova nije istovetno u raznim izvorima. Tako u Hronologiji N. Sada stoji da je 10. IV. 1941. u 23 časa porušen željeznički most, a 11. IV. u 5 sati ujutru da je srušen pešački most. Veza Bačke i Srema je prkinuta. U jednom neprijateljskom izvoru pak stoji: Most je srušen u noći od petka na subotu 12 na 13 Aprila 1941. u 0,45 sati po starom, pošto su na brdu Trandžamentu iznad Petrovaradina, a s desne strane Dunava bile primećene prve njemačke, motorizovane, ali samo pojedine jedinice, koje su međutim bile preslabe da spreče taj vandalizam. Detonacijom probuđeni petrovaradinci izašli su na ulice na stražu, koju su vršili neprestano dalje, ali je vojska srpska, koja je dalje nesmetano prelazila od njemačke vojske preko Dunava čamcima i skelom nastavila pljačku vojničkih magazina. Straže su čuvale privatne kuće. „Srpska vojska bacala je gde je stigla oružje i municiju.“ Po istom neprijateljskom dokumentu dalje:“već navečer 11 Aprila 1941. stigao je poziv policije , naše straže, da bi trebalo da joj pomognu. Odredili smo deset ljudi i straža je počela. Velika je šteta što ovde nije bila već prije kraja organizovana ustaška organizacija, ili što se nije našao bar jedan zakleti ustaša, koji bi znao tok događaja s vratiti pravim putem. Osim toga su odmah na početku rata bile prekinute sve veze sa svim i na svim stranama, novine nisu dolazile, a uništenjem mostova prekinuta je električna struja koju dobijamo iz N. Sada, pa smo svi ostali bez radio vjesti od toga časa, pa nismo mogli primati nikakve upute od stanica, koje smo slušali: Velebit, Ustaški stan, Donau.“
/neprijateljski dokument br. 1 od 23.IV.u predmetu Izveštaj o položaju. Pokrainska komisija za utvrđivanje zločina ok. i njih. Pomagača u Vojvodini/
(1. dokument/izvor) Starojugoslovenska vojska se prebacuje preko mostova do kasno u noć. Bio je katolički veliki petak. Toga dana, tačno u 23 časa i 48 minuta dignuti su mostovi između Novog Sada i Petrovaradina trenutku kada su se Nemci nalazili već na Trandžamentu. Miniranje mostova izvršio je kapetan I. klase Svetozar Popov sa svojom novoformiranom kombinovanom četom pri potiskoj diviziji u Petrovaradinu.
1941. April 12 – (1. dokument/izvor) Počelo je reaktiviranje državne imovine iz vojnih magazina u Petrovaradinu, a rano ujutru toga dana, Velika Subota (katolički praznik), bile su već prve nemačke predstraže u Petrovaradinu. Građanska straža nije bila u stanju da spreči pljačku.
Kod Sr. Karlovaca kapetan Kovačević i grupa karlovčana pobila je 13 nem. Vojnikai jednog oficira. Petar Krneta, učesnik ove grupe karlovčana protiv Nemaca izjavljuje da je u grupi skojevaca naoružanih maliherkama bio i Maksim Dević iz Petrovaradina.
(2. dokument/izvor) Pljačku magazina države Jugoslavije vršili su, naročito divlji, ustaše. Po tome gradonačelnih Petrovaradina u doba okupacije podvlači da je Dragutin Lang – „Korčika“ kolima vukao razne stvari. Kad mu je rekao: Lang, to ne valja što se radi. Odgovorio je:“To je naše, neka dođe neko da mi zabrani, ubiću ga!“
1941. April 13. – (1. dokument/izvor) Mađarska vojska ušla je u Novi Sad. Nemačka vojska prolazi kroz Petrovaradin za Sr. Karlovce. „Građanska zaštita“ u Petr. Na čelu sa zapovednikom straže, Emanuelom Hadvigerom, penzionisani starojugoslovenski major i njegovim zamenikom Nić Ferdinandom pušta zatvorene ljude po Nemcima u porti novomajurske crkve za koje se tražila odmazda radi ubijenih Nemaca kod Karlovaca, prihvata izbeglice iz Bačkei one koji žele u Baču organizujući za njih kazane sa jelom.
1941. April. 14. (1. dokument/izvor) Pošto se dva dana skrivao u Ribnjaku posle dizanja mostova, kapetan Svetozar Popov je uhapšen, tučen, sproveden u bivši Sokolski dom u Petrovaradinu, a potom predan Mađarima.
.............................