Devet puta su pokušali da nam uvale razne krševe: šut, buđave, stare, čudnih formata i od sumnjivog materijala. No naš je mudri Državni vrh uspeo da se izbori za Najbolju moguću ciglu. I eto, kupismo je.
Pa šta reći - čestitajmo jedni drugima i našem mudrom rukovodstvu!
Nego, pre nego što krene ubrzana gradnja novog Čardaka a od upravo jeftino pazarenog građevinskog materijala i u zanosu veličanstvene pobede, da napravimo malu rekapitulaciju i vidimo šta znamo o ovome što se desilo:
Dakle, u nekoliko dana se iz priče o Kosovu izgubila Srbija a njeno je mesto zauzela Zajednica opština. Ustav je na ropotarnici, zajedno sa drugim izanđalim vicevima završio još ranije. Šutirali ga malo premijer, malo Predsednik, sve se zaklinjući u njega.
Dobili smo i "buduću Vojsku Kosova" kao legitimnu izvesnost, ali kojoj će pristup na Sever biti onemogućen, bar na određeni rok. Ono - "standardi pre statusa", kao nismo videli do sada.
Bezbednost srpskog stanovništva garantuju Milovan Drecun i NATO. Bez obzira što su tamo zvanično samo KFOR i Euleks, kao snage nadležne za ta pitanja. I bez obzira na to što su iste zemlje, isti vojnici u istim organizacijama istu bezbednost garantovali i prethodnih 13 i po godina. Istim Srbima, kojih je sad, zahvaljujući tim garancijama, kažu, 200.000 manje na teritoriji za koju je ta garancija važila. Ohrabruje činjenica da ih je najveća većina živa i cela. I uzgred - sad se važe i usmena obećanja što je još jedna novina.
Imovina se u okviru Cigle ne pominje. Ni Telekom Kosova, ni Trepča. Ništa slično. Neki kažu da hoće, pošto je Meunarodnoj zajednici vlasništvo svetinja. Od prekjuče.
Dalje, iako to nama, naravno, nije najvažnije i nikakve veze sa pregovorima o kupovini Cigle nema - Ketrin Ešton je predsedniku Vlade obećala Datum. Dejt, takoreći. Ako ne odrekne.
A prvom potpredsedniku Vlade su investicije obećali Hilari Klinton (mada nemam ni pojma otkud i zašto ona, gde i u čije ime) i njegov prijatelj Đulijani. Ok za Hilari, ona i njena femili imaju snažne emocije prema Kosovu, za razliku od nas. Ali - šta je sprečavalo prijatelja Đulijanija da do sada dovede "svoje investitore"?!
Članovi Glavnog odbora iz redova SNS sa Kosova glasali protiv Cigle. I njihov predsednik kaže da ih razume. To je ok, ali kako oni ne razumeju njega? Kako odjednom svi i u Srbiji i u njihovoj stranci znaju bolje od njih - šta je dobro za njih? A iz nekog razloga izgleda da su uvrteli sebi u glavu da samo oni znaju i šta je bila izborna platforma njihove stranjke!
Sve ovo, naravno, nije i nikadnikadnikad neće biti priznanje Kosova. Samo de facto. Za de iure ćemo se dogovoriti na sledećoj rundi, uz cement, građu i armaturu.
Međutim, ostaje,po meni, Majka svih pitanja:
Čime je Srbija ucenjena, i šta je to toliko veliko, opasno i strašno što građani ne smeju da znaju a političare poput Dačića, Vučića i Nikolića uspeva da natera da naprave ovakve kičmopucatelne piruete i takav politički salto mortale?
Već sam pominjao: jedino što meni na pamet pada jeste da smo ili već u bankrotu ili pred neposrednim bankorotom a da je ova Cigla bila uslov da nas milosrdna ruka iz ambisa povuče i uključi nam veštačka pluća.
Sve ostalo poput pretnji novim pogromima, šarenih laža i šećerne vune Datuma i Šangri-la evropske komune blagostanja priče su za nedotupavne i one kojima nikakvo objašnjenje i ne treba.
I da se razumemo: verujem da razlog postoji. Čak mi izgleda da je objektivno takav da bih i ja potpisao.
Samo - šta je to u pitanju, kakva čuma, kakav drekavac kad niti oni romore, niti ih ko pita, od onih koji bi - po funkciji ili službi - morali da ih pitaju?