Sport prepun svakog ..izma, ali je malo profesionalizma, malo viteštva, zdravog sportskog duha, jer se sve pretvorilo u bezobzirni način dolaska do novca.
Primitivizam, tradicionalizam, klerikalizam, nacionalizam, šovinizam, jeftini patriotizam, huliganstvo, a onda kriminal , korupcija, smeštanje, nameštanje, obračunavanja, razračunavanja, upucavanja, otmice, likvidacije, afere, umešanost političara i kontraverznih biznismena, povezanost međunarodne sportske mafije, dilovanje,dopingovanje, švercovanje........ samo su neke od svima vidljivih pojava u onome što se zove profesionalni sport u savremenom svetu i kod nas.
„Lumpenproletarizacija mladih ljudi najjasnije se ogledava u kafanskom i folklornom nacionalizmu, koji se onda ispoljava na sportskim priredbama i kolektivnim manifestacijama tog tipa. Stadioni i arene tako postaju mesta gde se akumulira nezadovoljstvo prekarizovane mladosti, koja je zajedno sa svojim roditeljima najveći “gubitnik tranzicije”.“ Treba razumeti da se sportisti, naročito fudbaleri, nalaze u jednom svetu u kojem dominiraju kriminalci i lihvari iz menadžerskih struktura, korumpirani kravataši sportskih organizacija i političari raznih profila, koji svi zajedno eksploatišu njihovu popularnost, računajući pre svega na njihovu nezrelost.“
Ovo je citat iz teksta koji je napisao Ivan Ergić bivši je profesionalni fudbaler, nekadašnji igrač italijanskog Juventusa, švajcarskog Bazela i turskog Bursaspora. Između 2006. i 2008. godine bio je reprezentativac Srbije.
Evo još nekoliko citata“
"Kada sam u meču Kupa Uefe protiv Širokog Brijega u Bazelu ulazio u igru u drugom poluvremenu, nekoliko hiljada navijača gostujućeg sektora klicalo je “Ubij, ubij Srbina!”
„ Pred odlazak na Svetsko prvenstvo u Južnoj Africi, srpska reprezentacija je posetila Hram Svetog Save u Beogradu“
„Izbornik hrvatske reprezentacije pred utakmicu protiv Srbije moli se za snagu u predstojećem meču i svoju molitvu postavlja na društvene mreže, verovatno da bi dokazao svoj patriotizam.“
„Na tribinama takođe dominiraju religijsko-nacionalna ikonografija i skandiranje. Sveštenstvo ne želi da progovori o toj vrsti bogohuljenja i “uzimanja zalud imena Gospodovog”, i sve dok uživa naklonost tih grupa i široke populacije koja se drži daleko od progresivnih ideja, biće im oprošteni smrtni grehovi i posezanje za “lažnim idolima”.
„Najviše me potreslo kolektivno bezumlje navijača na utakmici Srbije i Crne Gore protiv Bosne, u Beogradu. Tada je veliki deo navijača na stadionu uzvikivao notornu parolu “Nož, žica, Srebrenica”, nešto čemu u tim razmerama još nisam svedočio.
“ Na osnovu iskustva sa igračima iz bivše Jugoslavije, shvatio sam da klerikalizacija i podržavljenje sporta nisu samo srpski fenomen. Hrvatski su sportisti još u većem obimu nego srpski uzjahali kleronacionalizam. Dobar deo njih svrstao se uz desnicu HDZ-a, za koju su postali najobičnije političke reklamne figure.“
„U Hrvatskoj je nezaobilazan deo kolektivne sportske ikonografije i euforije i famozni Marko Perković Thompson sa svojim neofašističkim nastupom, koji upotpunjuju sami navijači na tribinama fašističkim salutiranjem. On što je pritom neugodan presedan u regionu jeste da ovo ponašanje nije samo tolerisano od hrvatskog nogometnog vrha i izbornika, već je i direktno sa njihove strane podsticano.“ A ceo tekst možete pročitati OVDE.
Stanje u sportu kod nas je slika stanja u društvu, a sve je zastrašujuće sumorno.Naša nesreća je što smo po onome što je dobro, pametno, razumno, na začelju svih rang lista ali smo zato vodeći ,ili među vodećima, po glupostima, primitivizmu, zaostalosti, siromaštvu,niskom nivou opšte obrazovanosti, opšte kulture i neosnovanog busanja kako smo naj, naj u svemu, a to gde nismo krivi su uvek drugi.
Zato mislim da bi političari, ministri sporta, obrazovanja, kulture, unutrašnjih poslova, nabeđeni analitičari, sociolozi i psiholozi, a bogami i crkvene glavešine trebalo da pročitaju i kao literaturu koriste tekst koji je napisao Ivan Ergić.